Koje vino pije Milatović

Za Antenu M piše: Ana Zmajevac

Svako čudo nakon tri dana premješta se u datoteku, iliti istoriju, a kako istorija voli da se s vremena na vrijeme poigra s čudima - filozofsko je pitanje: "Ko će nas osloboditi sedimentacija vjekovne gluposti"?

Milatoviću se prije tri dana u Beogradu na Sajmu vinskog otvorenog Balkana, Aleksandar Vučić više puta ukazao u liku Dionisa -  sveznajućeg zanosnog boga vina, te mu je i više puta padao pred noge.

Nije li uzrok takve snishodljivosti u samom vinu, rekli bi teoretičari zavjere, što nije bez uporišta u enologiji - ima vina koja uznose i vina koja obeshrabruju. Koje vino pije Milatović? Sad, to je za širu rapravu, a događaji se gomilaju...

Milatović je nakon Srbije otputovao u Njemačku. Ima li to veze s obožavanjem Vučića i Koalicije za budućnost CG i Andrije Mandića, ne znamo, ali znaćemo po meniju koji mu tamo bude ponuđen. Ako ga Njemci udostoje poznatim tradicionalnim pečenjem Sauerbraten, koje se priprema 10 dana,  loše nam se piše,  a ako ga ugoste samo kobasicom, koja je takođe u tradiciji njemačke kuhinje, onda Spajić može da odgodi popis, što bi bio konstruktivan gest prema opoziciji koja je potpisala sporazum.

Sjeća li se neko da je i Milošević u Dejtonu blistao kao dobar poznavalac vina? Učesnici skupa,  nadahnuti tolikim znanjem, posebno Ričard Holbruk, potegli su pera i parafirali Sporazum... Juče se navršilo tačno 28 godina. Danas se doima da će ga Dodik, putinovski nabildovan, svaki čas pretvoriti u mrtvo slovo na papiru. A Vučić, sklon tradiciji, pasiju prema vinu, vuče još od Miloševića...Privlačni su putevi svile i vina.

Ne da mi se da nastavim u lirskom tonu, jer mi se uporno nameće prozaični momenat u kome je  Vučić  onomad isprepadao Sanuovce i Porfirija, povodom 182 godine Akademije. Rekao je da će dolazeća 2024. biti najteža godina u savremenoj istoriji Srbije. Između redova dalo se razabrati, da će, pošto su na pragu izbori, jedino s njim moći da prežive to teško vrijeme. Još im je rekao da će se, ako bude trebalo, i pod kamen sakriti. 

Od proroka Tarabića - svi Srbi pod jednu šljivu, dospjeli su, evo, do nešto sigurnijeg skloništa - svi Srbi pod jednu ćuntu. "Plašim se, da nam ova godina donosi mnogo više sukoba i nemira nego što je prethodna pa i ova, mislim na svaku vrstu ugroženosti u Republici Srpskoj, na Kosovu i Metohiji i drugim djelovima regiona", upozorio je Vučić. Ugroženost Srba u regionu!? Rekoh vam na početku - to je ono istorijsko poigravanje s čudima.

Budući da govori srpskim jezikom, Crnogorac Milatović može im biti kurir, ali što ćemo sa Skupštinom, pitanje je sad, jer će i Mandić kao Srbin, nosilac Vučićevog ordena, Vulinove sablje i vojvodske titule od ravnogoskog veterana Mila Rakočevića, biti pod ćuntom. Dobro je što je ovih dana kao prvi crnogorski političar posjetio Sentandreju u Mađarskoj i sastao se s episkopom budimskim Crkve Srbije Lukijanom, koji nam je poručio da smo tamo svi dobrodošli, ne samo Mandić.

Mora se priznati da  je izvrsno to otvaranje perspektive u odnosima između Mađarske i Crne Gore, posebno u oblasti vjerskog turizma. Ta će pojedinost vjerovatno zauzeti posebno mjesto u vizionarskom OSVRTAJU ministra turizma u Spajićevoj Vladi Vladimira Martinovića na razvoj naše strateške privredne grane.

Očiglednu stvar ne treba dokazivati (uvjerite se sami u videu ispod ako već nijeste).

Dakle, ostroški ekspertizam ne završava se sa Zdravkom Krivokapićem i Vesnom Bratić; on se, naprotiv, iz jedne u drugu vladu preliva.

Zaboga, momci i đevojke, ne samo što ste, bez imalo savjesti, uskočili u oblasti o kojima ne znate ništa, nego nas uporno zasipate raskošnim glupostima. Pažljiviji budite - Neznanje škodi (Ignorantia nocet)!