U susret Danu oslobođenja Podgorice: Promjene su u modi

Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović

Kako je krenulo, neće se još dugo tvrditi, da istorijski izvori svjedoče, da su završne operacije za oslobođenje Podgorice otpočele u noći 17. na 18. decembra 1944. godine. Da su jedinice Prve bokeljske narodno-oslobodilačke udarne brigade prvo oslobodile Staru Varoš, a potom prešle rijeku Ribnicu, gdje su vođene žestoke borbe za oslobođenje dijela grada-Nova Varoš. Da je pod udarom partizanskih snaga okupator bio primoran na povlačenje prema Bioču, uspjevši da predhodno poruši Vezirov most....

E, svi su izgledi, da ovako više neće biti. No, sasvim drugačije. Jer, kako stvari stoje, nabavljeni su novi „izvori“ i novi „svjedoci“. Što usmeni, što pisani. Da potvrde da postojeća arhivska dokumenta više ne važe. Stigla su nova. Gajnc. Da zamijene ova zastarjela. Radi opšteg trenda. Jer, sve je u znaku promjena. Pa, zašto bi prošlost ostala netaknuta. Nepromjenjena.

Mora, mora da se mijenja. Da sve bude kako treba. Da se i prošlost uklopi u onu, sad već, čuvenu: „Istorijske promjene, epskih razmjera“. I , da za promjenu, bude ovako:

„Kad je ono, vojvoda Pavle Đurišić, sa svojim časnim i hrabrim četnicima, krenu prema Podgorici, nije imao namjeru da obrne put Zidanog mosta. Nikako. To mu je namješteno. Istina je da je prvo krenuo da oslobodi Podgoricu. Kao što je i do tada činio. Pa, da nastavi dalje. Sve u oslobađanje. Grad za gradom. I tom viteškom oslobodiocu još nekakve kolje i pokolje meću na teret. Pavlu, blaženom, bolećem! Što je svaki zločin ožalio. Što je vazda na braniku nejači i nedužnih stajao“.

„O kakvom povlačenju i bježaniji pričaju? Vojvoda sa svojim četnicima nikad bježao nije. Kao ovo što zbore za Neretvu i Sutjesku. To su samo izmišljotine. Sve žive komunističko-partizanske i kominternovsko-vatikanske laži. Da četnici bježe sa bojnoga polja? Ni na Neretvi ni na Sutjesci nijesu bježali. No, je tamo bio nekakav opšti metež, pa nijesu znali đe udaraju. Ni po kome“.

„I još pričaju da se, u njegovom oslobodilačkom pohodu, sreo sa Sekulom Drljevićem. Kakvi Pavle sa Sekulom! Nikad ga u životu vidio nije. Niti bi to čestiti vojvoda dozvolio. Ako, zbog ičega, ono zbog njegove pisanje, ove himne. Nepomenice. Sekula jeste trčao za njim. Da ga presretne. Ono kad se Pavle bio izgubio po hrvatskim vrletima“.......

„Istorijske promjene, epskih razmjera“. Sve zbog naaaroda! Jer, promjene su u modi!