IPAK, POPIS

Piše: Adnan Čirgić

Od litija naovamo ni u što Vučićeva Srbija i njena crnogorska posluga nije toliko truda i energije uložila koliko u popis u CG. Ko je slušao Vučićeva portparola Rakovića ili čitao bilten Srpskoga sveta IN4S nije mu moglo promaći da je popis stanovništva u Crnoj Gori u samome vrhu liste prioriteta Šešeljeva junoše.

Oni pak koji nijesu slušali ni Rakovića ni čitali IN4S mogli su iz saopštenja crnogorske opozicije, stranaka što predstavljaju manjinske narode u Crnoj Gori te raznih nacionalnih vijeća u potonjih nekoliko neđelja saznati da je popis u Crnoj Gori Vučićev prioritet, da će rezultati toga popisa biti upotrijebljeni za ustavno redefinisanje Crne Gore, za uvođenje države narodā te da će popis kontrolisati BIA, da će ga sprovoditi svetosavski aktivisti itd.

Taj popis reklamirala je unaprijed Vučićeva vlast u Crnoj Gori kao prvi legitiman popis nakon 75 godina ropstva pod antifašizmom itd. Na bojkot takvoga popisa pozivale su i građanske partije i partije i vijeća manjinskih naroda i građanski aktivisti i ona šaka intelektualaca čiju ćutnju ne kupuje slana ruka Vladimira Božovića i Dragana Vukčevića.

Što se u međuvremenu desilo? Ona ista politička elita koja je ubila energiju belvederskoga protesta, koja je dovela na vlast najveće grdilo što ga je Crna Gora viđela otkad u njoj političke stranke postoje – Dritana Abazovića, uprkos tome što nije krio da su mu potpisivanje Temeljnoga ugovora sa SPC i popis stanovništva prioriteti, ona ista elita koja je pozivala na bojkot popisa kako bi se spriječio Vučićev pakleni plan, e ta elita progutala je šarenu lažu da će velikosrpska vlast u Crnoj Gori obezbijediti uslove u kojima će crnogorski popis biti zaštićen od velikosrpske instrumentalizacije. Konfuzija koja je nastala nakon njihova prihvatanja uslova za održavanje popisa i poziva na popis isključivo je proizvod naopakoga djelovanja te neodgovorne elite. Mogli bismo tu elitu pitati: "Što se mrči kad kovati nećeš", ali time ne bismo mogli promijeniti činjenicu da su svi relevantni politički i nacionalni subjekti odustali od bojkota i pozvali na popis.

Nema sumnje da se velikosrpske namjere za uništenje građanske Crne Gore i nestanak i asimilaciju Crnogoraca nijesu promijenile. No ako nema opštega i organizovanoga bojkota popisa, onda je svaki pojedinačni bojkot besmislen i štetan. Možemo žaliti što u današnjoj Crnoj Gori nema autoriteta koji bi mogao obezbijediti opšti bojkot popisa kao što nema ni političke elite koja bi bila sposobna i spremna na beskompromisnu borbu za one vrijednosti koje su ustavno definisane.

Za ustupke koje današnja crnogorska opozicija predugo čini velikosrpskome pokretu ta opozicija treba da plati kaznu na izborima a ne na popisu stanovništva. Budući da su svi politički subjekti prihvatili popis, svaki pojedinačni bojkot u ovim uslovima išao bi u prilog smanjenja broja Crnogoraca i govornika crnogorskoga jezika. Zato nam nema druge do da se popišemo, i to onako kako Srpskome svetu najteže pada – kao Crnogorci i govornici crnogorskoga jezika, onako kako nas prepoznaju svi i nakon prve rečenice koju izgovorimo.