Popunjavanje petstogodišnje rupe

Za Antenu M piše: Ana Zmajevac

Kažu da u Srbiji nema više redova ispred radnji zbog pojeftinjenja pojedinih proizvoda jer je Vučić u izbornoj utakmici (po sistemu - svima piće, ja častim!) podigao standard stanovništvu.

I sad u Beogradu jedino možete da vidite redove crnogorskih prvaka različitih profila (ovo profila može bit izazovno za likovnjake) ispred medija s nacionalnom frekvencijom. Uz malo tiskanja, ali bez većih incidenata, čekaju da objasne srpskom pučanstvu kako se Crna Gora još u  doba formiranja Zemljine kore prelila na Srbiju, te da su apriori saglasni s patrijarhom Crkve Srbije Porfirijem Perićem da je korijenje pod njenim reljefom, sve do jednoga, srpsko.

Akademik CANU Siniša Jelušić bavio se, recimo, na RTS-u novijim fenomenom, odnosno duhovnom sraslošću Crne Gore sa Srbijom, odnosno Njegošem, kao "neupitnim" draguljem u srpskoj pjesničkoj i mitološkoj kruni.

"Iz Njegoša samog proishodi duh srpstva koji je neupitan", kazao je Jelušić.

Pritom, što je veoma velikodušno, profesor Jelušić ne osporava "mogućnost da se drugačije misli", te opet, još velikodušnije ističe, da je: "Crna Gora veoma bitan momenat njegovog (Njegoševog - prim. aut.) stvaralaštva..."  No, izgradnja Mauzoleja na Lovćenu (ne dovodeći u pitanje Meštrovića - opet velikodušno) je, smatra, "krajnje neprimjerena i to je najagresivnija politička destrukcija..." 

Čudno je to, kako čovjek govoreći o jednoj stvari, nehotice precizno objelodani drugu (u drugom kontekstu i vremenu), u  ovom slučaju i agresivnu i političku i destruktivnu - BiznisBot kampanju, koja dolazi od "bratskog" nam susjeda posredstvom društvenih mreža i medija, povodom našeg popisa. Sve pršti u stilu - Bote, navali, love ne fali!

No, nema razloga da ne vjerujemo u svijetlu budućnost - Dritan nas je "relaksirao" na godišnjicu navrat-nanos popisivanja Temeljnog ugovora, takođe u programu RTS-a, da smo tim činom dobili "perspektivu za najsvjetliju budućnost".

Znate ono kad udariš drvo na pravo mjesto, ono po zakonu gravitacije pada... To je Njutn slučajno prije Dritana iskusio kad mu je jabuka napravila čvorugu na glavi i pala pred noge. Taj Dritanov trik je uz još jedan njegov poduhvat - pokretanje prvog crnogorskog kosmičkog programa, nešto najepohalnije od Đordana Bruna i Njutna naovamo.

Nego, nije nam jasno kako nam đeca najednom zaostaju u znanju i po rezultatima PISA nalaze se na repu evropskih zemalja.

Znamo da su tragovi mnogi do problema.... U njima se kao u ogledalu prva prepoznala ministrica više ministarstava, među kojima i prosvjete u vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić. Objasnila je ekspertski da je neuspjeh stvar "sistemske prirode".  Logično - "od Prizrena do Rumije". I kadrovski lom u školama širom Crne Gore - logično...

Državni sekretar u Ministarstvu prosvjete Dragan Bojović - Čuči, saglasan je da su rezultati PISA testiranja za 2022. u odnosu na 2018. obeshrabrujući i da ne smijemo biti zadovoljni.

Zagovornik je reformi i "živog" prenosa znanja nastavnika na učenike... Nadamo se ne po ugledu na onog direktora osnovne škole u Podgorici, koji je trčeći u susret Porfiriju, zaboravio na svoje osnovne obaveze.

Intuitivni predsjednik parlamenta, vojvoda, nosilac Vulinove sablje, Andrija Mandić, koji uvijek misli unaprijed, naslutio je mnogo ranije da crnogorska đeca nešto zapinju u čitanju na crnogorskom jeziku, te obećao da će po završetku popisa i zavisno od rezultata, glede srpskoga, popraviti njegov ustavni status.

Popisa radi, da ne bi bilo kakvih nedoumica, Mandić nam je otkrio da smo 1909. svi bili Srbi i ne trepnuvši zbog toga što nas je zakinuo za podatak da se pravoslavna vjeroispovijest poistovjećivala sa srpstvom. Unosno je i prećutkivanje propagandne  zaostavštine Garašinonovog agenta Milana Piroćanca i njegovih sljedbenika, kojom su crnogorskoj đeci ispirani mozgovi velikosrpskim idejama i mitovima, e, da bi se popunila rupa petstogodišnjeg robovanja Srba pod Osmanlijama.

Budući da za Mandića istorija počinje od Aleksandra Vučića, nikad nije vidio ni čuo ni za Ljetopis Matice Srpske iz Novog Sada iz 1825. u kome doslovce piše: "Srbi ( đe se sve nalaze; nema ih u Crnoj Gori). Odnosno: "Crnogorci (Montenegri) nazivaju se Slovenski obitatelji planina crnogorskih". Andrija Mandić kao državnik, svoje savjesti i časti radi, morao bi da zna i za riječi čuvene filozofkinje Hane Arent: "To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laž, već cilj da u ništa ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da misli i sudi. S takvim narodom možete raditi što god hoćete".

Ako i ne poznaje djelo Hane Arent, Mandić je ovu dragocjenu pouku mogao naći i na društvenim mrežama, sa kojih nam se često obraća. Otkažimo, dakle, gostoprimstvo obmanama i neznanju - vrijeme je za znanje.