Kako smo sistematski uništeni od "ljudskopravaša"

Piše: Srđan Čović

Da bi se utemeljila tvrdnja iz naslova, dovoljno je prelistati  objavljene zapisnike sa sjednica Savjeta RTCG koji je dva puta uspio da nelegalno izabere generalnog direktora RTCG, o čemu mediji bruje a institucije tihuju.

Vjerujem Pravnoj, dakle postojim?

Na oktobarskoj, posljednjoj redovnoj sjednici Savjeta RTCG, osim redovnog oduševljavanja produkcijom RTCG za  šta je, standardno, zadužena Milica Špajak, opet je potegnuto pitanje potrebe da Pravna sluzba, konačno, napravi prečišćeni tekst sistematizacije. Ovaj predlog Filipa Lazovića je, zapravo, ponovljeni  zahtjev koji je, skoro godinu dana ranije, podnio Predrag Marsenić, kada su članovi Savjeta glasali za odluku nelegalnog direktora o ukidanju radnih mjesta.

Član Savjeta RTCG Predrag Miranović, bivši rektor i aktuelni akademik CANU "istakao je da je dobio uvjeravanja od nadležnih da se ovim izmjenama sistematizacije ni jedan zaposleni ne otpušta niti mu se umanjuje plata te da on u to vjeruje".

Postavlja se pitanje da li su to isti nadležni kojima je Miranović vjerovao 1. juna kada su namjernim skraćenim čitanjem obesmislili presudu Višeg suda, a kompletan menadžment stavili na spisak radnih obaveza SDT. Nije zgorega napomenuti i da je Bojan Baća urgentno napustio Savjet, ne vjerujući pravnom žongliranju Raonićevih poslušnika. Ako profesor Miranović i dalje više vjeruje Raoniću i njegovim pravnim poslužiteljima nego svojim studentima, dobiće na uvid nove ponude za radna mjesta dvojice profesionalaca koji imaju po 25 godina radnog staža u RTCG.

Inače, u RTCG i dalje je na snazi Pravilnik o dijelu zarade po osnovu ostvarenih rezultata, na koji DRI ima mnogo primjedbi zbog apsolutne neusklađenosti sa Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Ovaj Pravilnik omogućava nelegalnom Raoniću da prima dva puta veću platu od čarobnjaka hedžinga iz Singapura, u kojeg se pola Crne Gore kune i nada da će izvojevati niskokamatnu milijardu i očistiti institucije od sumnjivo stečenih diploma i prepisanih doktorata.

Malo li je – i plate i nada.

Tast u zatvoru i logika u ofsajdu

Ali, najteže tek predstoji. Ako pravnik ili medijski radnik pažljivo pročita interepretaciju članova zakona o nacionalnom javnom emiteru koji su inkorporirani u Konkurs za direktora TVCG, objavljen prije nekoliko dana, moći će da primijeti sljedeće...

Tačka 6 određuje da lica koja su bračni drugovi gore navedenih lica ili su sa njima u srodstvu u prvoj liniji ili u pobočnoj liniji do drugog stepena srodstva i srodstvu po tazbini, ne mogu biti izabrani za generalnog.

U  tački 5 (to je gorenavedeno) piše da kandidati za direktora TVCG ne mogu biti "lica koja su pravosnažno osuđena za krivično djelo protiv službene dužnosti, korupcije, krađe... ili su pravosnažno osuđeni za neko drugo krivično djelo na kaznu zatvora dužem od 6 mjeseci".  

Dakle, kad pravnik  Raonić i njegovi pravni  tumači odluke Višeg suda sastavljaju konkurs za direktora TVCG, kandidat mora strogo voditi računa o moralnom liku i krivičnom statusu tasta ili svekra, da nije zabasao u kakvu krađu šume ili da nije kako koruptivno namjestio neki konkurs za izbor, zloupotrebljavajući službenu dužnost. 

Čitaš, dakle naučiš

Svega ovoga ne bi bilo da su osobe koje obavljaju pravne radove po nalozima Raonića pažljivo pročitali Rješenje Osnovnog suda od 4. decembra koje im jasno objašnjava kako je Raonić nelegalan, a kandidat koji se žalio potpuno legitiman, jer se tačka 3) zaposleni u RTCG (član 29 Zakona o nacionalnom javnom emiteru) ne primjenjuje na izbor generalnog i direktora TVCG, pa se i kompozicija ostalih tačaka mora prilagoditi nedostajućoj tj. za izbor direktora TVCG nevažećoj tački. To inženjeri zovu logika, a dobri pravnici duh zakona.

Sa ovakvim  konkursom pada u vodu i obmana javnosti i razvlačenje procesa od strane Raonićevih advokatica plaćenih novcem crnogorskih građana koje su dvije godine izigravale alise u zemlji zakona o radu, ne štiteći interes RTCG, već Raonićev privatni.

Tast i drugi stepen srodstva, drugi put

Da bi se još jasnije razumjela situacija u RTCG javnost mora biti upoznata i sa detaljima biografije čelnih ljudi koje oni ne ističu mnogo, gotovo nikako. Možda je to i olakšavajuća okolnost za, pretpostavićemo, suviše lakovjerne i naivne članove Savjeta RTCG, jer i Savjet Evrope je dobrohotno vjerovao u Raonićeve biografske iskaze. Elem:

-  Boris Raonić predstavljao se kao diplomirani pravnik na Samitu Kriza vođstva  u Strazburu, u junu 2010. godine, čime je Savjet Evrope kao organizatora događaja i kredibilnog međunarodnog partnera doveo u zabludu spram svojih akademskih kapaciteta da implementira demokratske procese i vladavinu prava. Pravnik je postao osam godina kasnije. Uistinu – kriza vođstva.  

-  Veselin Drljević se nikad nije izjasnio spram sumnji da je njegov doktorat stečen na Univerzitetu Alfa u Beogradu plagijat, jer je pored ostalog prepisano trideset strana Master plana crnogorskog turizma koje je Ministarstvo turizma Crne Gore izdalo 2008 godine. U izjavi za Pobjedu rekao je da to niko ne bi namjerno uradio. Tako je Drljević postao prvi doktor koji je slučajno doktorirao sjeckajući - pastujući paragrafe Master plana CG turizma, dodatno ih ekavizirajući. Ili je to možda odradila AI. Uistinu vještačka.

Ako se članovi Savjeta RTCG ne budu vodili inicijativom Marijane Camović pa i dalje budu pristajali da po svaku cijenu budu "korisni idioti" dvojca Drljević – Raonić, postoji velika vjerovatnoća da će, osim trajnog udaljenja od vršenja javnih funkcija, završiti u prostoru ograničenog kretanja, baš kao lica opisana u tački 5 nesretnog konkursa.

P.S.

Ima nas svakakvih, ljudi, predjela, događaja.

Ali zašto baš  ovakvi zabasaše u RTCG, pitanje je od 20 miliona EUR.

I ozbiljnih istraga i revizija.