Levčenko: Bilo kakav ishod, osim jasnog poraza Rusije, dugoročno ugrožava Ukrajinu

Za Antenu M piše: Oleksandar Levčenko

18. decembra ove godine EU je usvojila 12. paket ekonomskih i individualnih sankcija Rusiji. Pritisak sankcija na državu agresora nastavlja da raste. Ovo je značajan doprinos međunarodne zajednice borbi Ukrajinaca za svoju slobodu i suverenitet.

Dvanaestim paketom uvedena je zabrana uvoza dijamanata iz Ruske Federacije, tranzita preko teritorije Ruske Federacije i izvoza u Rusiju, robe koju može koristiti odbrambeno-industrijski kompleks. Brojna preduzeća ruske odbrambene industrije i njihovi direktori, kao i specijalna ekonomska zona Alabuga, u kojoj je Ruska Federacija uspostavila proizvodnju borbenih bespilotnih letjelica "Shahed", našla se pod sankcijama EU.

Uvedene su nove sankcije kolaboracionistima i ruskim propagandistima koji rade na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine; svim članovima Centralne izborne komisije Ruske Federacije koja tamo vodi pseudoizbore i lažne referendume.

EU postepeno ispunjava svoju agendu podrške Ukrajini: prvo poziv na pristupne pregovore, a sada - novi paket sankcija protiv Ruske Federacije. Nadamo se da će sljedeći korak biti dodjela paketa pomoći od 50 milijardi eura Ukrajini tokom posebnog samita 1. februara 2024. godine.

Izgleda da Rusiji zaista treba više "topovskog mesa". Vladimir Putin potpisao je dekret o pojednostavljenju sticanja ruskog državljanstva građanima Bjelorusije, Moldavije i Kazahstana. Moskva vodi veliki rat protiv Ukrajine, u kojem ruska vojna komanda ne štedi svoje podređene.

Svakodnevno osoblje okupatora trpi kolosalne gubitke na frontu. Za nastavak rata u "ruskom stilu", Kremlju je potrebno više "topovskog mesa" nego što stanovništvo Ruske Federacije može snabdjeti. Stoga, kršeći Ženevske konvencije, ruska vojna komanda masovno regrutuje ukrajinske državljane koji su trenutno pod okupacijom na privremeno okupiranim teritorijama za borbu protiv jedinica Oružanih snaga Ukrajine.

Resurs za nastavak agresije su i socijalno ugrožene kategorije, kao što su radni migranti, kojima Rusija obećava svoje državljanstvo u zamjenu za učešće u ratu s Ukrajinom. Svrha podjele ruskih pasoša građanima Bjelorusije, Moldavije i Kazahstana je slična.

Osim toga, postoji sve veća prijetnja da će Ruska Federacija primijeniti silu protiv ovih zemalja u slučaju neslaganja oko doniranja ljudskih resursa frontu. Takođe, prisustvo velikog broja ruskih državljana na teritoriji Bjelorusije, Kazahstana i Moldavije Kremlj u budućnosti može iskoristiti za korištenje ruske vojske za zaštitu navodno ograničenih prava svojih sunanarodnika.

U takvoj situaciji Moskva će reći da ne vrši agresiju na suverenu državu, već raspoređuje trupe kako bi zaštitila prava svojih građana. Zvaničnici u Minsku, Kišinjevu i Astani sada bi trebali biti više zabrinuti za svoju sigurnost i mogućnost ruske vojne invazije na njihove zemlje. Akcije Kremlja usmjerene su na obnovu SSSR-a, gdje bi Bjelorusija, Kazahstan i Moldavija mogle postati sljedeće žrtve prisilnog uključivanja u Sovjetski Savez 2.0 sa glavnim gradom u Moskvi.

Foreign Affairs objavio je konceptualni članak ministra vanjskih poslova Ukrajine, Dmitra Kulebe u kojem napominje da se rat takvih razmjera kao što je rusko-ukrajinski ne može dobiti brzo. U toku borbe postoje manje-više uspješne kampanje. Ali glavna stvar je krajnji rezultat. 

Autoritarne vođe i agresori širom svijeta pomno prate rezultate Putinove vojne avanture. Njegov uspjeh, čak i djelimičan, inspiriše ih da krenu njegovim stopama. Njegov poraz će pokazati uzaludnost pokušaja Kremlja. Rusija je toliko podigla ulog da polovične odluke više nijesu moguće.

Bilo kakav ishod, osim jasnog poraza Rusije, dugoročno ugrožava Ukrajinu i njene saveznike. Kijev je sposoban da dobije ovaj rat pod uslovom adekvatne vojne pomoći saveznika (uključujući nove borbene avione, bespilotne letelice, modernu opremu za protivvazdušnu odbranu, artiljerijske granate i rakete dugog dometa), naglo povećanje proizvodnih mogućnosti odbrambene industrije Ukrajine i saveznika, principijelan stav u pogledu bilo kakvih pregovora sa Moskvom.

Ukrajinci plaćaju najveću cijenu u ovom ratu, a kategorički su protiv ustupaka agresoru, posebno teritorijalnih. Pomažući Ukrajini, saveznici brinu o vlastitoj nacionalnoj sigurnosti. Rusija je nanijela astronomsku štetu Ukrajini: čitavi gradovi su pretvoreni u ruševine, akumulacija Kahovske hidroelektrane je uništena, milioni ljudi izgubili su imovinu i bili su prisiljeni napustiti svoje domove.

Svaki dan odbijanja ruske agresije košta ogromna sredstva. Ukrajinska ekonomija ne može normalno funkcionisati u uslovima rata punog razmjera. EU još uvijek nije odobrila najavljeni paket pomoći od 50 milijardi eura, a američki Kongres još nije izdvojio sredstva u iznosu od 61,4 milijarde dolara. To stvara ozbiljne rizike za stabilnost Ukrajine.

Zbog ruske agresije, na računima zapadnih zemalja zamrznuto je skoro 300 milijardi dolara koji pripadaju Centralnoj banci Ruske Federacije. Ovim sredstvima bi bilo pošteno da se nadoknadi barem dio gubitaka koje je Ruska Federacija nanijela Ukrajini. Kijev poziva međunarodne partnere da pronađu  međunarodnopravni mehanizam za transfer zamrznute ruske imovine u Ukrajinu radi rekonstrukcije uništenih industrijskih objekata i stambenih objekata, kao i jačanja odbrambenih sposobnosti.