Direktorka od kartona

Za Antenu M piše: Ela Abramović

Nekoliko stotina djece iz beranskog vrtića „Radmila Nedić“ dobilo je juče najočigledniju lekciju o udvorništvu, sluganstvu, idiotariji i kičeraju – smišljenu u glavama njihovih vaspitačica. Roditelji, makar neki, mogli su da se zamisle: kome svakog dana ostavljaju djecu, kojim vrijednostima ih tu podučavaju i kakvi uzori im se nude.

U holu vrtića, ispod panoa s portretima bivših direktorica i direktora u osmodecenijskoj istoriji vrtića, postavljena je kartonska maketa sadašnje direktorice, u prirodnoj veličini, sve s nogom koja bljecka kroz duboki razrez na suknji, i s drugim pratećim asesoarom. Tu negdje je i tekst državne himne, iza nje. Da se zna čemu treba okrenuti leđa.

A, poruke direktorki od voljenog kolektiva (valjda, u povodu rođendana) pune su divljenja, poštovanja, zahvalnosti. U prevodu - najprizemnijeg dodvoravanja. I postavljenje baš ispod čizmice direktorke. Taman đe im je mjesto.

Ovo je bila još jedna vijest iz školstva Crne Gore koja je brzometno obišla regionalne portale, uz salve podsmješljivih komentara, iščuđavanja i nevjerice.

I nakon svega, direktorka – specijalista predškolskog vaspitanja – ogorčena na reakciju javnosti I medija, kao jedini problem vidi to što je lokalni portal narušio “intimu vrtića i izazvao medijsku pažnju”! Dakle, roditelji, ne vodite vi djecu u javnu predškolsku ustanovu, već na jedno intimno mjesto posvećeno obožavanoj i zahvalnim sljedbenicima njene misije.

U vlastitom očaju, priviđaju mi se slike: brižne i kreativne kolege/ice, sve u dubokoj intimi vrtića, a sve da utješe ogorčenu direktorku, dijele djeci makete direktorice. Onda djeca isijecaju njenu omiljenu garderobu od papira, pa igraju onu popularnu „obuci-svuci“ igru, dok se direktorki suze radosnice slivaju niz svijetlo lice. A, onda svi zajedno kreću u procesiju dvorištem vrtića, s visoko uzdignutim maketama i pjevaju „Direktorka dostojna...“