Mnogo više sreće u Novoj, Crna Goro

Za Antenu M piše: Mirjana Kostić

Neko je davno mudro primijetio da nam od svega što čekamo jedino nove godine stižu tačno i na vrijeme. I baš je čudno da se još niko nije dosjetio da u predizborni spisak želja uvrsti obećanje građanima da će, baš kao i druge srećne zemlje i narodi na planeti, u Novu ući u nulti minut koji dijeli 31. decembar i 1. januar. Tako bi radosna vijest stara više od dva milenijuma postala vlasništvo samo jedne partije, dokaz njenog vizionarstva, intelektualnih kapaciteta, političke zrelosti, dobročiniteljske opredijeljenosti. A građani, zahvalni za sto posto ispunjeno predizborno obećanje i nezaboravnu novogodišnju bajku, zasigurno bi darodavcima uzvratili slijepom odanošću, lojalnošću i, naravno, glasovima na izborima.

Crnogorska izborna 2023. godina arhivirana je i zvanično  tačno u ponoć, a izborna obećanja nešto ranije, sa zatvaranjem birališta u martu i junu minule godine. Većinskom voljom domaćih i uvezenih birača, proljetos je ustoličen novi predsjednik države, koji je zasad pokazao oksfordsku aroganciju bez pokrića na domaćem i servilnu poslušnost na gostujućem terenu. Crna Gora se ljetos častila i novom zakonodavnom vlašću i novom najjačom parlamentarnom partijom, a jesenas ponovila i novom lučindanskom Vladom. Prvu i treću čelnu funciju u državi zauzeo je nekad nerazdvojni ministarski dvojac, koji je prije tri godine u političke vode otisnuo isčezli premijer Zdravko Krivokapić. Zaslugom lidera PES-a, koji su danas u nezboru, drugom čelnom pozicijom u hijerarhiji državne vlasti nagrađeno je lice sa optuženičke klupe, najrigidniji protivnik države čiju zakonodavnu vlast predstavlja.

Lako je stoga pogoditi da je Andrija Mandić u novogodišnjoj noći žarko poželio da Crna Gora bude mala banovina Velike Srbije, koja će slaviti izborne pobjede i vječnu vladavinu Srpske napredne stranke. Jakovu Milatoviću je stara godina već ispunila najveću želju, pa je od Nove skromno zatražio da bar još jednom sa sveznajućim srpskim kolegom zapjeva  “Dajte vina, hoću lom…”. Milojko Spajić, po svoj prilici, nije tražio ništa. Od skupštinskog Djeda Mraza posljednjih decembarskih dana dobio je sve što je tražio. Zato je prije ponoći odsankao do Laponije, po minimalne penzije i nadu da će usput zadužiti bar dvije vreće od po milijardu eura. Kad će se vratiti i kako – ne znamo.

Još jedan veliki posao završen je 2023. Crna Gora je nakon dugog premišljanja ipak prebrojala stanovništvo. Svoje i tuđe. Iako će se tek za pola godine slaviti ili proklinjati zvanično objavljeni rezultati, izvjesno je da će statistička slika pokazati demografsku devastaciju značajnog dijela državne teritorije. Već je poznat i jedan zanimljiv podatak: uz nešto manje od 620 hiljada upisanih stanovnika, popisano je i nešto više od 350 hiljada stanova. Što će reći da u zemlji, čije su decenije “opustošili i pojeli skakavci”, barem svaki drugi stanovnik, uključujući i maloljetnu populaciju, ima sopstveni krov nad glavom. Malo li je.

Ali, to nije jedina lijepa vijest iz minule godine, koja je u rekordno kratkom roku sabrala ogromnu količinu poraza i poniženja. Uz sve košmare koje je donijela, 2023. je nešto taloga i odnijela. Nakon rekordnih 15 mjeseci nelegitimnog mandata, s vladajućeg trona svrgnut je bahati potpisnik Temeljnog ugovora, bukadžija koji je voleo srpski svet i zabadao nos u sve i svašta, osim u premijersku rabotu.

Prvi dan glanc Nove godine nije baš primjeren za ružne uspomene, sumorne prognoze i teška pitanja – kada će doći bolja vremena i kako će uopšte doći kada smo zaglavljeni tu gdje jesmo, takvi kakvi jesmo.

Mnogo više sreće u Novoj, Crna Goro. Trebaće ti.