Za Antenu M piše: Prof. dr Draško Došljak
Putovati...! Šta znači to? Je li to priređivanje uživanja svakome oku i duhu? Ko zna šta je to! Ali vidjeti neki brijeg, neko stablo, neki put – do tada neviđen i nepređen, uvijek je jedan doživljaj, jedno slatko piće za oko. Jedno čitanje knjige za dušu – pisao je Ćamil Sijarić.
Priprema za putovanje crnogorskim auto-putem obnavlja sjećanja. To je kao priprema za njegovu gradnju. Inicijatori, projektanti, izvođači... Neki su ga odmah prozvali put iz Niđe u Ništa, parčence auto puta, put - dužničko ropstvo... Nazivali su ga! I opet, odgovor, velikog Ćamila Sijarića: „Nijedna riječ u rječniku nema tako sjetno značenje kao ta kratka i jednostavna riječ – put! Jer ona označava onu bijelu beskrajnu traku pred našim očima koja nas podsjeća na odlaske i na sretanja“.
Treba čovjek puno štošta da zna kad se tako digne da putuje: treba da umije da čita svijet. Da čita zemlje i krajeve. Jer ništa na zemlji nije prazno. Sijarić veli da je svaka njena stopa ispisana. Pogledaj u njeno lice i odmah ćeš vidjeti slova. Pa se sagni i čitaj. Zapisano je sve što je bilo. Zapisano je da se ne izgubi, ne zaboravi.. Kad se digneš na put osjećaj se nekako tako kao da ideš u čitaonicu! Jer neki most, jer neki trag, jer neki znak, jer nekakav stećak kraj puta zaustaviće te na razgovor.
Krećemo na „čitanje“! Od Kolašina ka prilaznoj rampi prelazi se most na rijeci Drcka, pa most Tara na istoimenoj rijeci, pa opet most Mateševo 1 (37 m). Tu je Lijeva Rijeka, tu su: Miljan Vukov, Gavro, Slobodan Tomović,...istorija crnogorska. I zahvalnost Miljanu Vukovom, banu među crnogorskim vojvodama, koji je prisajedinjenjem Vasojevića Crnoj Gori prislonio još jednu Crnu Goru. Miljan – koji je knjazu Danilu, svom pobratimu, u teškim vremenima po Vasojeviće, rekao: “Ostajemo sa tobom i Crnom Gorom!“ I bi tako! Jel' zbog toga Lijeva Rijeka - Niđe ? Jel' to - Ništa? Ne, ne! Lijep kraj i crnogorska istorijska čitanka. Bila i jeste! Traje i poziva na autentično čitanje.
Naplatna rampa – putarina. Ulazak na auto put i putokaz : Podgorica, Bar. I odmah most Mateševo 2 (160 m). Most preko rijeke Tare –suze Evrope. Do Podgorice je 43 kilometra. Opet most – Jabuka (576 m), pa Jabuka 1 (72 m). I prvi tunel – Preslo (495 m), pa tunel Jabučki krš (1455 m), i tunel Pajkov vir (365 m) i istoimeni most. Onomastičko putovanje se nastavlja. Tunel Zečka (690 m), pa most Uvač 1 (710 m), Uvač 2 (41 m), Uvač 3 (146 m) i tunel Vitanovac i opet most Uvač (288 m). Ovo je put mostova i tunela koji se naizmjenično smjenjuju. Most Čestogaz (4 m), tuneli Mala Trava (1873 m) i Kosman (2662 m), most Zagrađe (1600 m) i tunel Ćurilovac (500 m).Put ide dalje gdje čeka tunel Mrki krš (717), a onda, ko želi, može izaći sa Auto-puta, posjetiti izletište Verušu, a u nastavku je most Mištica (171 m). Preko Krkorskog potoka se prelazi mostom Krkor (194 m). Do Podgorice preostoje 28 kilometara. Suvovarska rijeka je premošćena mostom Suvovara (184), a onda nailazi najduži tunel - Veternik (3099 m). Spušta se Auto-put ka odmorištu Pelev Brijeg. To je rodno mjesto velikog, neprevaziđenog slikara Uroša Toškovića, zbog koga je Pelev Brijeg toponim koji je živio i u Parizu.
A onda most Lutovo (212 m), Lutovo odakle su porijeklom Lutovci: akademik Milisav, profesori Maksim, Milun, i Nešo i pjesma „Mostovi na Morači“. Opet most – Ratkov laz (350 m), Đuričev laz (104 m). Odmah je tu Pelev brijeg – odmorište. Zaslužuje ono Uroša Toškovića. Neko obilježje. Uzdarje naše za Uroševe darove Crnoj Gori. Dug „strašnom Toškoviću“, jednom od najvećih svjetskih crtača, čovjeku koji je „pljunuo na realizam“, „buntovniku garavog lica i čistog srca“.
Do Podgorice je 21 kilometar. Tuneli Vilac (815m) i Klopot (985 m), a lijevo se vidi željeznička pruga i Veliki most na Maloj rijeci, nisko rastinje desno i lijevo i razbacane usamljene kuće. Koliko onomastički interesantnih imena naselja, potoka, rijeka...
Slijedi atraktivni most Moračica, preko rijeke Morače, djelo glavnog projektanta idejnog projekta Mladena Ulićevića. Most je visok 175, dug 960 i širok 23 metra.
Pa, dalje tunel Mrke (839 m), odmorište Gornje Mrke, pa tuneli Vežešnik (2474 m) i Suka (720 m), prelazi se most na Morači i stiže do izlazne rampe i kružnog toka na Smokovcu. Lijevo je put uz Moraču, Platije. Put koji je sada rasterećen svega osim sjećanja. Putovalo se, često i ginulo. Svjedoče mramorja pored puta.
Bezbjedno putovanje auto-putem, od Mateševa do Smokovca, kroz predjele u kojima je ljepota sačuvana za oko putnika jeste i škola u kojoj učimo o krajevima i ljudima. Inicijatori, investitori, izvođači, Hvala! Ko to govoraše put iz niđe u ništa“? Stidi li se!? Šta je ništa, a šta niđe!? Auto-put Bar – Boljare! Rate za otplatu kredita se moraju isplaćivati, kao što to čini svaki odgovorni domaćin koji je uzeo kredit da sagradi kuću. Pita li se neko, danas, da li treba uzeti kredit za nastavak auto-puta i koliko to košta? Sigurno ne i ne treba! Čekamo nastavak!
Auto-put je nazvan po princezi Kseniji (prva žena vozač u Crnoj Gori), kćerki crnogorskog kralja Nikole, a inicijativu o imenovanju pokrenuo je Nikola Lakićević iz Kolašina. Za godinu dana od otvaranja, auto-putem je prošlo 2. 157 601 vozilo! Nije bilo saobraćajnih udesa sa smrtnim slučajem. U tom periodu nije bilo saobraćajnih udesa sa smrtnim ishodom ni na dionici starog puta niz Moraču – kroz Platije!
Sintagma „niđe u ništa“ je ostala kao stid onih koji su, u jednom vremenu, željeli da omalovaže ovaj najznačajniji projekat našeg doba. Onih kod kojih među stranama svijeta nije postojao sjever. Onih koji su slijeđeli takve. Onih koji razvoj Crne Gore vide u jednosmjernoj ili slijepoj ulici. Ima li, kod njih, tog stida dok se voze auto-putem ka skijalištima Bjelasice i izazovnom Kolašinu? Niko to nije primijetio. Ni radnici na ulaznim i izlaznim rampama. Oni, ipak, sabiraju putarinu. Za godinu - iznos je 8, 75 miliona eura.
Cijela azbuka je na putevima, na vodama, na gorama – i de, čitaj ! – veli Ćamil Sijarić. Putevi su kao istorija.Odlasci i sretanja! Vrijeme je poništilo njihovo iz „niđe u ništa“. Ostaje im stid!
Zzzzzzz
@Milan ——- kuku ljudji pa i tudji vele u Zeti//—- i dodje jedan dan jedan covek( ako ih ima) pa kaze::::: hvala DPS u za autoput—— a za. nidjenista:::: molim Tita i Mosu jevreja da oproste sto sam dosad bleja makar to ako ne znaju sto je cast i izvinjenje!
daka
Iz nidje u nista,svakim danom to dokazuje,bez kad je losije vrijeme pa bude zatvoren.
Milan
Region se razvija planine Golija,Zlatibor,Tara,Zlatar,Pester itd. i ima te planine sta da ponude za razvoj industrije i turizma.Dalje na Pesteru je bio vojni aerodrom koji je unisten za vreme bombardovanja i koji moze da se osposobi samo treba finansija a mi to nemamo.Amerikanci su trazili dali daim