Srećna četvrta godina klerikalizma

Za Antenu M piše: Jakov Daković  

Život je baš nepravedan, cijenjeni čitaoče. Tek što sam nekako preživio salve petardi i ostalih pirotehničkih čuda za Novu Godinu već me iza ugla čeka novi zvučni teror pod vidom proslave Božića. Znate, gledajući atmosferu sa mnogobrojnih crnogorskih trgova u novogodišnjoj noći dalo bi se zaključiti da je ovo zemlja sretnih i bezbrižnih ljudi koji nemaju ama baš nikakvih problema. Na kraju krajeva, praznici su, pa što da se narod malo ne zabavi? Koliko je ta zabava kvalitetna to je već drugo pitanje. Ali znate već - De gustibus... Onaj ko je smislio tu izreku mora da je bio fan Cece ili Lepe Brene. Možda bi upravo Brena trebalo da pokrene dijalog crnogorske vlasti i opozicije jer je, koliko vidim, u Baru ona pomirila pristalice najrazličitijih političkih opcija. Lijepo je znati da smo makar u primitivizmu ujedinjeni.

Stari Kinezi su vjerovali da muzika koju građani slušaju govori mnogo o stanju u državi i razradili čitavu teoriju o različitim vrstama muzike i njihovom djelovanju na društvo - na elitu i na mase. Kad smo već kod toga: ja sam muzički elitista ali nisam snob. Ne očekujem hardcore i metal bendove za novogodišnje praznike. Ali i estrade ima kvalitetne i manje kvalitetne ili je bar tako nekad bilo. Dobro je to Rambo Amadeus definisao : "Ja sam alternativa samo zato što su ovdje turbo folk i anemični pop mejnstrim."

Od svega što je za praznične dane bilo aktuelno , društvene mreže je, reklo bi se, najviše usijala Severinina poruka "ne dajte Crnu Goru" sa koncerta u Kotoru. Severina se, podsjetimo, već zamjerila ovdašnjim samozvanim čuvarima njegoševske tradicije i javnog morala onim peraštanskim performansom a sad je, reklo bi se, i zvanično primljena u društvo "crnogorskih ekstremista" i Bemax izvođača. Još samo da Ješka iz "Vijesti" to obradi podlo kako samo ona umije.

Takođe, ako su tačne glasine koje čujem, Dragan Bojović , moj stari znanac sa faksa će u rekonstruisanoj vladi biti ministar prosvjete. E pa, draga djeco, zaboravite na "Priče partizanke", očekujte za lektiru sabrana djela, recimo, Maksima Ispovjednika, u izdanju "Luče" iz Nikšića sa predgovorom vladike Jovana, "Reči o Svečoveku" episkopa Nikolaja, Šmemanov "Istorijski put pravoslavlja" i pročaja i pročaja, što bi rekao Dragan Šoć.

A poštovane roditelje bih zamolio da se pobliže upoznaju sa osnovama propedeutike i dogmatike. Ne bi bilo lijepo da kad im dijete dođe iz škole i pita u kom stavu se čita akatist, koji je najviši monaški čin ili šta znači kad đakon na liturgiji pozove "Oglašeni izidite" da im otac ili majka kažu: "Bogami ne znam, mi to učili nijesmo".

Znam da ste još pomalo mamurni pa neću dužiti. Sretna vam, dakle, četvrta godina klerikalizma. Već se pomalo navikavamo, zar ne? I, kako bih vam rekao - ta ravnodušnost me brine više od svega.