Ukrajinci moraju da nastave borbu, jer imaju samo jednu Ukrajinu

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a 10. januara ove godine će se razmatrati isporuka Sjeverne Koreje balističkih projektila Rusiji. RF je već upotrijebila balističke rakete dobijene od Sjeverne Koreje za napad na Ukrajinu najmanje dva puta. DNRK je jedna od najmilitarizovanijih zemalja na svijetu, pa je njena spremnost da sponzoriše rusku agresiju na druge zemlje ozbiljna prijetnja.

Svjetske demokratije će izgubiti ako vojna podrška Ukrajine od strane njenih saveznika bude manja od sponzorstva Moskvi od strane diktatorskih režima. U pozadini upotrebe sjevernokorejskih projektila od strane Rusije i sporazuma između Moskve i Teherana o mogućnosti isporuke iranskih balističkih raketa Ruskoj Federaciji, izjava Vašingtona o nemogućnosti vojne podrške Ukrajini na nivou 2022-23. izgleda prilično čudno. To je ili nedostatak analitičkog razumijevanja, da Ruska Federacija želi da preokrene tok rata, ili potpuna sebičnost u smislu zaštite ideja demokratije u svijetu. Ako se neko od republikanaca retorički zapita gdje je otišla američka pomoć Ukrajini, onda treba barem pogledati izvještaje ukrajinskog Generalštaba.  Od početka rata uništeno 330 ruskih borbenih aviona, skoro isto toliko borbenih helikoptera, više od šest hiljada tenkova, skoro 11.200 ruskih borbenih oklopnih vozila, 8.620 jedinica artiljerije, 950 salvo-vatrenih sistema, 23 ratnih broda i 11.500 teških kamiona. Trampisti mogu sve to prebrojati u dolarima datim Kijevu i izvući zaključke o efikasnosti američke vojne podrške Ukrajini. To je hiljadu puta efikasnije od uloženih 950 milijardi dolara, koje je jednostavno otišlo u vodu, kao podrška Avganistanu, i desetine puta efikasnije od sredstava dodeljenih Izraelu.

Još više iznenađuje da izjave o mogućnosti smanjenja vojne pomoći Ukrajini dolaze od demokrata. Jasno je da u zamjenu za nabavku balističkih projektila, sjevernokorejski režim, koji prijeti ratom svojim susjedima i Sjedinjenim Državama, može dobiti vojnu tehnologiju od Rusije kako bi se pripremio za vlastite agresivne planove, suprotno međunarodnim sankcijama. Stoga Moskva i Pjongjang zaslužuju oštrije sankcije i potpunu međunarodnu izolaciju, s obzirom da je riječ o globalnoj sigurnosti. Međutim, zapadni svijet ne žuri da izoluje Rusku Federaciju, kao što je to učinio sa Sjevernom Korejom. Glavni argument je da Rusija izolovana od svijeta može biti još opasnija nego što je sada. Pa, ne želite li da nju izolujete, onda pružite Kijevu takvu vojnu podršku koja će natjerati ruske trupe da se vrate kući zbog opasnosti od potpunog razbijanja.

Ali sada neko na Zapadu kaže da je potrebno uštedjeti više novca za svoje unutrašnje potrebe, drugi pozivaju na ograničenu podršku Ukrajini kako ne bi naljutili Moskvu. Ukrajinci drže front, pa je potrebno obezbijediti što više novca i vojne opreme da ne padne, jer će ruska vojska odmah otići u Moldaviju i baltičke zemlje, a nakon njihovog pada kroz neko vrijeme i dalje, ako se Zapad ne pokloni Kremlju. Ali ako Rusija izgubi u vojnom smislu, onda će navodno biti više problema nego dobiti. Putin samo to čeka i uništava sve moguće u Ukrajini, krade ukrajinsku djecu, planira proširiti zonu okupacije i još jednom legalizirati pokradene ukrajinske teritorije nezakonitim održavanjem predsjedničkih izbora na njima u martu ove godine. Trampisti žele da izoluju ne Moskvu na međunarodnoj sceni, već američku podršku svjetskoj demokratiji. To može biti i izbor američkog naroda na biralištima.

A Ukrajinci moraju da nastave borbu, jer imaju samo jednu Ukrajinu, a druge nemaju. Naravno, veliko hvala svim stranim prijateljima na već pruženoj vojnoj i finansijskoj pomoći. Značajne  u okvirima Ukrajine i vrlo male u okviru potpunog zaustavljanja agresivnih planova Rusije. Rusiju je nemoguće poraziti sa relativno malim sredstvima. U situaciji kada Kijev iznenada padne, Wašington i Brisel će platiti desetine, ako ne i stotine puta više da zaustave rusko napredovanje. Uostalom, sav okupirani potencijal Ukrajine će raditi za Moskvu. Zapad to shvaća, pa nastavljaju stvarno igrati na liniji isključivo obuzdavanja Rusije, a ne prisiljavanja ruskih trupa da vrate kući, iako o tome verbalno govore. Veoma klimava strategija i taktika. Smrtonosno opasna za Ukrajinu.

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Zapad je zajedno s Moskvom uvjerio Kijev da Ukrajini nije potrebno nuklearno i strateško oružje, iako su dobro znali da je to garancija teritorijalnog integriteta ukrajinske države. Zauzvrat, Kijev je dobio Budimpeštanski memorandum, koji Ukrajini nije dao ovu sigurnost. Vašington, Moskva i London su toga bili itekako svjesni i rukovali su se Ukrajincima na navodno ispravnoj odluci da žive bez nuklearnog oružja, ali naizgled u bezbjednosti, koja nije zagarantovana. Tada su oni koji su natjerali političko rukovodstvo u Kijevu da potpiše Memorandum izdali interese Ukrajine, a to je direktan rezultat zašto Ukrajinci danas iskašljavaju krv.

Nalazimo se u situaciji da ranjenoj Ukrajini treba lijek za oporavak, a jedino što joj se nudi je da ne umre. Jasno je da se u takvoj situaciji ona mora osloniti na svoje vrlo ograničene resurse, ali zapadne partnere treba podsjetiti: Moskva službeno izjavljuje da u Ukrajini ratuje ne s ukrajinskim narodom, već sa Zapadom. Zato prestanite da se pretvarate da je borba protiv Rusije isključivo ukrajinska stvar, a zapadna pomoć pokroviteljstvo i dobra volja. Trampiste treba podsjetiti na riječi samog njihovog lidera kada je predložio svoj način okončanja rata u Ukrajini: ako Putin ne pristane na mir, onda će Amerika Ukrajini dati toliko oružja da će Moskva izgubiti. Zato dajte sada toliko oružja! Ako ne Trampisti, onda demokrate koji su trenutno na vlasti, ili bolje svi zajedno.