Zaboraviše se padeži Predsjednikovi pri onome što zbori

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović

Da se istinski čovjek predstavi ko je i kakav je čim progovori odavno je znano. Način na koji govorimo i pišemo odraz je našeg misaonog i emotivnog bića, uvjerenja, stavova, obrazovanja, vaspitanja, etičkog kodeksa, kulturnog profila.

U Crnoj Gori riječ je vazda bila značajna, vrijedna, skupa. Cijenili su se ljudi što mudro zbore. I njihova se slušala. Jer ko mudro zbori mudar je. Nikad nije bilo da mudro zbori neko ko mudar nije. I nikad neće biti. A biće ljudi što ih zapadnu mjesta mudrih pa se muče da to budu.

U potonje vrijeme, tri godine minuše i evo četvrta ide, naslušasmo se loših govora i govornika. Nekima se petljao jezik, nekima misli, neki se pomagali rukama, vikom, prijetnjama i iskrivljenim osmjesima.

A Predsjednik ovdašnji ima krupnih lingvističkih problema. Padeže nikad nije naučio, ali ima utjehe. Mogu se padeži naučiti i u njegovim godinama. Crnogorski jezik ima složeni gramatički sistem, uključujući naravno i padeže, no propušteno u osnovnoj školi da se nadoknaditi nakon nekih drugih veljih škola. Nije baš logično da se ide tim redom, ali kad već nema druge...

Budući da je rođen, odrastao i živi u Podgorici, dakle, Crnoj Gori još bismo mu mogli progledati kroz prste što nije siguran koji padež ide s glagolima kretanja a koji s glagolima mirovanja jer je to jedna od govornih odlika sredine kojoj pripada (mada on misli da griješi u srpskom, a ne u crnogorskom jeziku?!), ali omaške u stilsko-semantičkom smislu nijesu lako oprostive.

Povodom prijema kod mitropolita Crkve Srbije, koji je ustoličen uz duge cijevi, pucnjavu, šok bombe, suzavce i povike „nedostojan“, Predsjednik je sa zvanične adrese na društvenoj mreži Iks objavio sljedeće: “Neka najradosniji hrišćanski praznik donese zdravlje, napredak i svaku porodičnu sreću, kako bismo zajedno nastavili da gradimo bolje i pravednije društvo u interesu svih građanki i građana u Crnoj Gori - poručio je Milatović na društvenoj mreži Iks. 

Ovakav iskaz u kontekstu prijema kod poglavara jedne crkve u zemlji u kojoj je Predsjednik svih građana nepriličan je i pogotovo je sporna formulacija “kako bismo zajedno nastavili da gradimo bolje i pravednije društvo u interesu svih građanki i građana u Crnoj Gori” jer otvara pitanje na koga Predsjednik misli kad kaže “zajedno”. Logično i pažljivo čitanje upućuje na odgovor: Predsjednik misli na Crkvu Srbije, zahvaljući kojoj je bio jedan od Krivokapićevih “apostola”, zahvaljujući kojoj je opet tu đe je. Pri tome na pomenutom prijemu nije bilo predstavnika crnogorskoga naroda, kao što ih nema ni u Vladi. Pa kako će Predsjednik sa Crkvom Srbije i Joanikijem graditi “pravednije društvo u interesu svih građanki i građana u Crnoj Gori”?! Nikako. Jer to nije moguće. Ovakvim stavom Predsjednik se vrlo nevješto skriva iza božićnih poruka mira podržavajući asimilaciju starog evropskog, crnogorskog naroda. 

Da je u jeziku vazda istina potvrđuje i čestitka povodom Dana hrvatskog naroda u Crnoj Gori. Okliznuo se Predsjednik ponovo. Savjetnici koju mu vjerovatno pišu čestitke, saopštenja i slično ne vide da iza površne milozvučnosti ovih tekstova stoji misao i stav koji nije teško dekodirati.

Izraz “odavanje počasti” koristi se u situacijama koje se odnose na mrtve, počivše, ali Predsjednik to izgleda ne zna pa kaže: “Želim istaći da ovaj važan dan predstavlja priliku za odavanje počasti bogatoj kulturnoj baštini koju članovi hrvatske zajednice kontinuirano obogaćuju i brižno čuvaju”.

Takođe, javnost je već reagovala na pogrešnu formulaciju u Predsjednikovom obraćanju hrvatskom narodu u Crnoj Gori čije se vjekovno postojanje naziva “prisustvom”: "Želim istaknuti izuzetan značaj hrvatskog naroda u Crnoj Gori, čije prisustvo ne samo da obogaćuje društvo, već i značajno doprinosi raznolikosti na kulturnoj sceni.”

Imamo savjet za Predsjednika – ne činite više štete Crnoj Gori! Vidno je i ono što mislite da nije! Vrijeme svemu sudi.

A za početak naučite padeže i nađite pismene savjetnike.