Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Predsjednik Ukrajine i premijer Velike Britanije potpisali su bilateralni bezbjednosni sporazum između dvije zemlje. Bezbjednosne obaveze Velike Britanije prema ovom dokumentu primjenjivaće se do ulaska Ukrajine u NATO. Međutim, ako Ukrajina uđe u NATO prije isteka mandata, bezbjednosne obaveze će prestati i biće ugrađene u NATO sistem.
Bezbjednosni sporazum sa Britanijom snažan je korak ka pobjedi Ukrajine, a nije i jedini: očekuje se da će slični sporazumi sa drugim zemljama biti zaključeni u bliskoj budućnosti. A to može biti nekoliko desetina zemalja. Pomenuti sporazum najviše pažnje posvećuje odbrani i bezbjednosti. Pominju se konkretni iznosi, uključujući 2,5 milijardi funti koje Velika Britanija daje za podršku Ukrajini u 2024. godini, a postoji i obaveza da će ti iznosi zadovoljiti potrebe Ukrajine u narednim godinama sporazuma. Posebno se pominju pitanja pomorske bezbjednosne i odbrambene saradnje. Uostalom, Velika Britanija predvodi pomorsku koaliciju u pružanju pomoći Ukrajini za razvoj vojne flote i zaštitu trgovačkih brodova. U sporazumu se pominje i saradnja u slučaju ponovljenog napada u punom obimu od strane Ruske Federacije.
Podsjetimo, zemlje G7 su se na samitu NATO-a u Viljnusu u julu 2023. dogovorile oko okvirnog dokumenta o "sigurnosnim garancijama" za Ukrajinu. Ovaj sporazum je postao prvi u oblasti bezbjednosnih sporazuma koji je implementirao navedene ugovore. Potpisivanje sporazuma sa Ujedinjenim Kraljevstvom značajan je korak ka postizanju sigurnosnih garancija od strane partnera, ali nije jedini.
Slični sporazumi se pripremaju i sa drugim zemljama, posebno sa SAD. Sigurnosne garancije za Ukrajinu su korisne i drugim zemljama: najočiglednija prednost je slabljenje Rusije i uspostavljanje pravednog mira u Ukrajini, čime će se izbjeći bezbjednosni rizici za zemlje istočne i centralne Evrope. Osim toga, tu su i ekonomske koristi, jer će bliska odbrambena saradnja Ukrajine i njenih partnera omogućiti proširenje proizvodnje oružja, što će se povoljno odraziti na ekonomsku klimu na kontinentu.
Posljedično, pokušaji Moskve da spriječi podršku Ukrajine od međunarodnih partnera propadaju, što dokazuje nastavak konsolidacije Zapada po pitanju suprotstavljanja oružanoj agresiji Ruske Federacije. Stoga nije iznenađujuće da pokušaji diktatora Kremlja da obmane međunarodnu zajednicu pretvarajući se da želi da započne mirovne pregovore ne iznenađuju.
Ukrajina najviše od svih zemalja traži mir na svojoj zemlji. Kijev nije započeo ovaj rat i nije dao razloge za napad na sebe. Na pragu 2021/22. Ukrajina je zajedno sa svojim partnerima uložila maksimalne napore da spriječi eskalaciju ruske agresije. Međutim, Putin nije poslušao i započeo je rat punog razmjera, destabilizujući ne samo region, već i cijeli svijet.
Rusija nije odlučna da obnovi mir. Putin predlaže sklapanje mira ne na principima važećeg međunarodnog prava, principima UN i OEBS-a, već na konceptima koji su postojali početkom i sredinom 1990-ih godina prošlog vijeka u banditskom Sankt Peterburgu. Tada su Vladimir Putin, Dmitrij Medvedev i drugi predstavnici kremaljskog establišmenta, koji su zaradili svoje prve milione, formirali u Moskvi „peterburški vučji čopor“, koji već skoro četvrt veka teroriše Rusiju.
Odnosno, u doba banditskog Peterburga, Putin, Medvedev, Bortnikov su se ponašali na isti način kao i Prigožin, koji je odležao u strogom zatvoru 9 godina i otvorio lanac restorana u gradu za novac kriminalaca. Glavni princip banditskog Peterburga je da je u pravu taj ko je jači. Upravo je ovaj princip šef Kremlja odlučio da primijeni u odnosima sa Ukrajinom i drugim susjednim zemljama, bezobrazno izjavljujući da se međunarodno pravo mora „unaprijediti“.
Putinovu demagogiju podržali su mađarski i slovački premijeri, italijanski ministar odbrane, izjavljujući važnost postizanja mira, ne pojašnjavajući da Putin predlaže razbojničke metode pregovora. Dakle, onaj ko podržava bivšeg bandita, a sada predsjednika Ruske Federacije, zapravo i sam postaje bandit. Za ovo bi trebalo da znaju mađarska, slovačka i italijanska društva.
A lažiranja Kremlja da je Kijev odustao od mirovnih pregovora krajem marta 2022. samo su pokušaj da se zabijeli njegova agresivna politika prema Ukrajini. Pokušaj mirovnih pregovora u Istanbulu nije uništio britanski premijer, već masovni ratni zločini Ruske Federacije u Buči i Irpenu. Nastavljajući oružani teror protiv Ukrajine, Putinova vojska i dalje uništava mogućnosti za dijalog. Putin je ignorisao upozorenje Ukrajine o nemogućnosti pregovora s njim u slučaju pokušaja aneksije ukrajinske teritorije.
Kremlj nastavlja da uništava Ukrajinu, Moskva nije spremna da razgovara ni o čemu osim o predaji Kijeva. Dakle, trenutno ne postoji opcija za "mir" sa Putinovim režimom. Pseudo-izjave u informativnom prostoru o navodnoj spremnosti Rusije za pregovore nisu ništa drugo nego podlost i smicalica Kremlja. Cilj njegove strategije je oslabiti podršku Ukrajini, posijati sumnje i kontradikcije između saveznika Kijeva i kupiti vrijeme za pripremu za novu eskalaciju.
Podsjetimo da su se tokom krvavog Drugog svjetskog rata u januaru 1943. saveznici iz Antihitlerovske koalicije dogovorili o principu bezuslovne predaje Njemačke, što je značilo odbacivanje kompromisa sa Zlom. Danas ratni uslovi diktiraju sličnu logiku: sada ruski agresor se može samo poraziti, a ne može se pregovarati s njim.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR