Ko štiti nelegalnog vlasnika RTCG i njegov kućni Savjet

Za Antenu M piše: Mirjana Kostić

Ne zna se tačno kad je rođen, jer ni taj podatak nije otkrio u zvaničnoj biografiji. Izvjesno je da je oduvijek želio da bude neko, ili bar nešto. Pretpostavlja se da je na vrijeme uspio da završi osnovnu i srednju školu. Ali je, po svoj prilici, već tada shvatio da njegova srećna zvijezda nije na polju znanja.

Onda je poželio da se bavi sportom. Trčao je bespoštedno po kaljavim sportskim terenima i u neko doba spoznao da ni tu neće dogurati daleko. Prešaltao se u navijače i tu, nakon višedecenijskog truda, uspio da dosegne prefiks Naj. Najomraženiji navijač u državi Crnoj Gori koji bi, mirne duše, nekadašnje saborce sa tribina, ni krive ni dužne, poslao na, barem, doživotnu robiju.

Početkom 90-ih, kad je krenulo višestranačje, vidio je svoju životnu priliku u politici. Slučajnim odabirom obratio se Liberalnom savezu i dobio zaduženje da lijepi predizborne plakate. Kratko se zadržao na tom časnom poslu i ubrzo netragom nestao, pokušavajući da nađe neku drugu odskočnu dasku koja će ga vinuti u svijet moćnih i uticajnih.

Onda se dosjetio sedme sile i u svoju biografiju upisao neograničeni novinarski staž. Upućeni tvrde da do sada nijesu otkrili ni jedan njegov tekst, ali da se pouzdano zna da je uradio jednu radijsku emisiju. I dok je strpljivo čekao Pulicera, ukazao mu se nevladin sektor i nova dugo čekana šansa. Postao je direktor. Preciznije, naimenovao je sebe na tu zvučnu funkciju i zgrabio objeručke sve što uz nju sljeduje: sekretarica, kafica i novine na stolu, uslužan staff...

I grantovi. Grant za skrivanje u žbunju i slikanje službenih automobila vikendom. Grant za nadzor rada sudova. Grant za ekspertizu zdravstvenog sistema. Grantovi za umrežavanje i povezivanje. Grantovi izgubljeni u prevodu. Grantovi za međunarodne sesije na kojima se lažno predstavljao kao dipl. pravnik, bez položenog ispita u indeksu. Grantovi za Školu političkih studija, kroz koju je prošao čak i dr Dritan Abazović. Vaistinu, čudesna  ekpertska moć jednog svršenog srednjoškolca.

Zbog svih tih postignuća i referenci, oslobodilački cunami teleportovao ga je u visine za kojima je tako dugo žudio. Zaposjeo je, konačno, fotelju generalnog direktora RTCG. Nezakonito, dakako. Sud je poodavno pravosnažno presudio da je bio u sukobu interesa, a očekuje se da će uskoro utvrditi da mu je od traženih 10 nedostajalo više od sedam godina radnog iskustva s fakultetskom diplomom, koju je u međuvremenu nekako stekao.

Elem, obećao je avgusta 2021. da će za tri dana ugasiti požar u Javnom servisu, a raspalio je vatru na sve strane. Lažne vijesti sa Belvedera, lažne ankete o sankcijama Rusiji, sumnjivi izvještaji o ratu u Ukrajini, favorizovanje aktuelne vlasti i njene Crkve koja je ekskluzivno dobila parlamentarni status, zabrana jotovanja, lažni prikazi gledanosti programa, prećutkivanje kritičkih stavova o programskim skandalima, skrivanje ozbiljnih upozorenja  upućenih Javnom servisu iz Stejt departmenta, Evropskog parlamenta, Evropske komisije... Na dugom putu Crne Gore ka Evropskoj uniji tako se ispriječila još jedna prepreka u liku nezakonitog generalnog direktora.

A na unutrašnjem planu u medijskoj kući koja "može biti primjer javnim servisma u zemljama EU" –  otkazi, nezakonita postavljenja i razrješenja, progon dijela zaposlenih, nezaslužena unaprjeđenja, benefiti i varijabile privilegovanima... I gomila tužbi protiv odgovornog lica zbog kršenja ljudskih prava i ugrožavanja sloboda medijskih poslenika. Za ostvareni učinak svakog mjeseca samozvanom generalnom redovno stiže "grant" vrijedan skoro 4.000 eura. Ne iz inozemstva, kao nekad, već od crnogorskih građana. 

Kontroverzne biografije, po pravilu, prati mnogo nepoznanica i jednostavnih pitanja. Na primjer: Kako je samozvani novinar uopšte dospio do medijskog trona u Crnoj Gori? Čime je lice osumnjičeno za zlouotrebu službenog položaja zavrijedio ponajveću zaradu u državi? Zašto nelegalni vlasnik i njegov kućni Savjet još nijesu iseljeni iz Javnog servisa? Ko štiti osobu koja se mjesecima oholo ruga u lice crnogorskom pravosuđu?

Ako naša nesrećna Justicija nije konačno izdahnula, zadnja je ura da crnogorska javnost dobije dugo čekane odgovore.