Za Antenu M piše: Predrag Prelević
U kakvoj državi mi živimo? Zašto se sada nalazimo na drugom polu civilizacijskih vrijednosti?
Za rješenje ovog problema, moramo prestati razmišljati na onaj način kao kada je problem nastao.
Već traži aktivan i kritički odnos prema onome što se proučava, analizira. Ekonomija za logikom unutar ekonomskih procesa, sociologija traga za logikom društvenih procesa, na jedan specifični način razmišljanja, jer je cilj je da bude istinito. Kao i sve i ovo se odnosi na političke elite, da doprinesu razvoju, i riješe, kako ekonomske tako društvene probleme u ovoj Državi. Sistem mora biti dizajniran da riješi probleme.
Prije ispunjenja ovih preduslova, svaka rasprava je uzaludna.
Možda nisam u pravu kad kažem da se sve to preslikava i na lokalnu vlast u Podgorici (mada izgleda tako).
Oni kao da imaju novi način pristupa problemima, da probaju novi način razmišljanja "Šta je to sa tim mojim narodom? Zamijeniću ga za neki nov, šta će mi polovan narod, zamijenim to pa koliko dobijem, nije važno." To su cijelu ovu priču učinili mnogo interesantnijom.
Rješavanje problema, niko i ne pominje, pa se pitamo da li postoje i ako postoje, nevidljivi su, pa je nekako i logično da se kaže "nemoj brisati prošlost, trebaće ti da ne pogriješiš u budućnosti".
Možda nam oficijalni predstavnik (PES-a) u “Čistoći” nije dobro objasnio, ili smo pogrešno shvatili, ali ipak moram pitati: Čiji je ovo narod uopšte?
Mada moram reći da narod mora biti pod stalnom prismotrom i kontrolom, a nikako da je slobodan, da iznose mišljenje, da brane svoj stav. U nadmudrivanju, oni su nas nasamarili. To mu dođe nekako prirodnije.
Predstavljanjem stvarnog stanja, a ne nepotrebnim stereotipima i mnogim drugim temama koje su svakodnevno upitne. Ipak pokažu realno stanje u preduzećima čiji je osnivač Glavni grad Podgorica.
Jedan od najvećih primjera neispunjenih obećanja i očekivanja su bile promjene pa makar i malo, samo da se osjeti.
Međutim, sistem partijske kontrole i politički uticaj tj. njhova politizacija (umjesto profesionalizacije) rezultirali su time da preduzeća u državnom vlasništvu budu među kompanijama sa najvećim gubicima.
U uslovima dinamičnog poslovnog okruženja, inovacija postaje osnovni faktor rasta i razvoja preduzeća. Naime, ona uvijek vodi novim rješenjima, novim idejama i novim načinima poslovanja.
Nepromjenjivi zakon biznisa je da su riječi riječi, objašnjenja su objašnjenja, a obećanja su obećanja. Realnost su samo akcije! Ne postoji ništa gore od akcije koja nema smisla. "Zaposlene tretitaj kao partnere i oni će se ponašati kao partneri".
"Pokret Evropa sad"
Proučavanjem pokreta došlo se do zaključka da su oni vrlo raznoliki. Polazna tačka za sve "pokrete" je djelatnost i namjera, ili motorni zadatak.
On skoro nikada nije prost već uvijek stvara izvjestan "model potrebne budućnosti", šemu šta treba da postigne (objektivnom stanju ekonomije, i društva u cjelini). Pokret ima još jednu manu, možda čak i vrlinu: on je neostvariv.
Napominjem da je svojom orginalnom idejom (PES), a sve u pogledu na standard, uveo projekat “Evropa sad 1”, riješili barem dio problema socijalne politike, pa samim tim stvorili novu snagu na političkoj sceni.
Svoje ciljeve su potpuno prilagodili interesima i potrebama socijalno ugoženog stanovništva. Zbog svega toga PES, ne bi trebalo da se ponaša, nadmeno, arogantno, bez obzira o kome se ili o čemu se god radilo.
Oficijalni predstavnik PES-a (VD) ima "neobičan" stav da bude sujetan i ako ništa nije uradio da stvori uslove za bolje poslovanje, makar malo sasluša ljude sa idejama (jer je PES došao na vlast obećavajući promjene, sposobne i kreativne ljude postaviti na ključne pozicije, ali nažalost ništa od toga).
A da je on, svim onim što je učinio, a to je ništa, barem preispita mogućnosti da neku ideju učini transparntnom (vidljivom), ili je ipak možda bolje reći "biće bolje, neko viče, na papiru mrtvo slovo".
Međutim, jedina izjava koja se čuje od VD-a i sa lokalnog nivoa jeste, višak radnika i to ne bilo kojih nego onih koji su fakultetski obrazovani i magistri (gle čuda da nije možda blizu konkurs za izvršnog direktora), ili kao i bivšoj upravi, ne odgovaraju jer imaju svoje mišljenje, odatle i stav da ih treba kontrolisati, da sve mora da bude podređeno.
Moramo napomenuti da je lokalna samouprava obezbijedila dvije autosmećare, i jednu kombinovanu mašinu.
Kako će se koristiti i koliki benifiti će biti zavisi od pomoćnika za tehničko - operativne poslove... Po zanimanju mašinski inženjer, a u kvaru 15 autosmećara.
A ne bih da preskočim pravnike, koji pod sloganom odbrane "Čistoće" od radnika sve više zadužuju ulaganjem žalbi na dobijene presude, povećavaju sudske troškove. Svašta! Kao da je to sada bitno!
"Bez Vas je sve ništa, a s Vama je ništa sve!"
Gotovo svakodnevno neko mi kaže samo za rukovodioce (da nema jedan kalendar? - samo za rukovodioce). Valjda žele moju potvrdu da su oni važni i nezaobilazni, mada ne raspolaže ni ozbiljnim znanjem, ni etičkim stavom.
Ponekad pomislim da sam pogriješio zgradu, da sam ušao u zgradu Predsjedništva, ili Vlade.
Da ljudi makar pokušavaju da daju neko kritičko mišljenje, vlastite stavove, ali ko to ne zna, ko nema razvijeno kritičko mišljenje, ne može to ni da shvati.
Nažalost, znam da u Čistoći postoji mnogo sposobnih, kreativnih kadrova, oni su ostavljeni na marginama.
Bez ikakvih iluzija da sugerišem najbolje moguće rješenje ili da predložimo neko kompromisno rješenje, kažem OK.
Ne možete promijeniti svijet, ali možete promijeniti sebe. "Ne morate odobravati ono što ljudi rade". Naučite da kažete „ne“ u životu, to je moja poruka.
Predugo ostajanje u sistemu punom loše energije, ogavnosti i otrova, pretvori slabe ljude u stado koje ne zna šta je pristojnost i poštovanje.
Možda do ovog teksta ne bi ni došlo, da samozadovoljni sindikalci pominju svoj uspjeh pregovora, kao da su riješili problem socijalnog statusa radnika. Pod plaštom borbe za prava radnika ne učiniše ama baš ništa, sve je ostalo isto, ponovo kao po ključu razlike u platama, možda su sebe ubijedili da su napravili neki pomak. Ne shvataju da njihova strategija za postizanje ciljeva: za bolje uslove rada, većih plata, su veoma lako dostižni.
Ono što uporno odbijaju da shvate, radnici su najbitniji ne samo za preduzeće nego za cijelu zajednicu, jer oni zaslužuju sve i dobre plate i bolje uslove rada.
Možda ne shvataju ni koliko je važna Čistoća kao nosilac, upravljanja otpadom, zaštite životne sredine (jer danas se gotovo sve reciklira). Preduzeće koje treba da se bavi i sekundarnim sirovinama, ali izgleda da se bave jedino skupljanjem i transportom otpada.
Zaštita životne sredine i mnogi problemi u našoj okolini izgleda da nisu bitni, što je suprotno idejama održivog razvoja.
Valjda su ih ubijedili da postoje poslovni gubici, ili neka dugovanja, ali ono što ne shvataju je "monopolistička pozicija" ovog preduzeća, kao i njen strateški položaj, koje mora imati u lokalnoj upravi.
Ali kao i sve i to je moguće, možda bi trebalo da živimo u strahu od iščekivanja, zar to nije bila floskula i bivše lokalne uprave. Ipak, u ovom našem uređenom haosu se dešavaju stvari, kojima je glavni princip "politika" da se ljudi moraju držati pod potpunom kontrolom, uticajem.
Neki ljudi često dolaze u dilemu kako treba da se ponašaju prema zaposlenima, mada njima sve to nije ni važno sve dok su "rukovodioci" tj. primaju dobre plate.
Ipak ne mogu "objasniti" ponašanje pojedinaca i društvenih grupa, kojim se ti pojedinci i te grupe rukovode.
Očigledno da sama izreka objašnjava sve "Gdje svi ljudi misle na isti način - niko od njih ne misli mnogo".
Pokušaji da me nagovore da ne konkurišem za izvršnog direktora (znaš ne možeš ti, njega će izabrat, to su politička mjesta...), o tom ćemo kad se raspiše konkurs (sve je to već viđeno).
Ja samo kažem, zaista vam ništa nije doprlo do pameti! Kao da još niste saznali da su svi dokazi uvijek u mojim rukama?
Kad bi čovjek, makar, mogao biti siguran da se stide svojih postupaka, ali ipak možemo reći "rođeni bez srama u srcu ovog šljama".
Moram napomenuti potpisan novi granski ugovor povećane plate, zar ponovo ima nešto sporno? Opet ista meta isto odstojanje ili bolje reći mnogo veće odstojanje.
Pokušavajući da bar malo ublažim veliki jaz između plata, a sve u ime sindikata, uradih sistematizaciju i analitičku procjenu radnih mjesta ali uzaludno.
Velečasni predsjednici sindikata koji se zdušno bore za prava radnika, uradiše analitičku procjenu bez obzira na dogovor, da se pregovara, koja je analitička povoljnija da se napravi kompromis.
Dakle, pravi je trenutak da se vidi šta se pričalo, a šta radilo i šta se na kraju desilo. Opet pomoćnici, savjetnici imaju duplo veći koeficijent od službenika sa fakultetima (17,5 - 18.5, VSS 10.2, NK 8.9) a u odnosu na radnika to samo možete zamisliti.
Stvari stoje mnogo gore...
Da se ulaže u stvaranju onoga čega nema, ulaže se mnogo da navika na najgore traje beskrajno.
Ali, ako se posmatra spremnost i sposobnost da se transformiše neizvjesnost, veoma su male šanse.
Koliko god možeš da izraziš sumnju u mnoge namjere, koje proizilaze iz nekih dešavanja, ne može da se kaže da je sada sve propalo.
Svjestan sam da će uslovi za konkurs kao i sam izbor kandidata na konkurs za izvršnog direktora (koji mora biti javno objavljen u službenom listu), biti politički obojen, i usklađen sa partijskim interesima (ali ipak želim da vjerujem, da će se bar nešto promijeniti, i razlikovati u odnosu na bivšu upravu).
Novo vrijeme zahtijeva novu poslovnu paradigmu – transformisanje neizvjesnosti, odnosno pretvaranje u ogromne šanse, prilike, mogućnosti. Iako se na prvi pogled čini da je sada teško baviti se inovacijama, nikad nije bilo bolje vrijeme nego kad je budućnost tako neizvjesna. „Inovacija je ključ napretka“- Bil Gejts, (od novih proizvoda i usluga do novih poslovnih modela).
Kada sam pisao sistematizaciju, kao i primjenu zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija, ( ponovo je nemoguće dobiti informacije i imati uvid u kadrovsku evidenciju diploma) primijetio sam da VI,VII,VII1,VII2,VIII stepen školske spreme nazivaju istim imenom tj. samostalni referent (nonsens).
Pitam se koja je cijena ćutanja? Nečega što u demokratiji nipošto ne bi smjelo biti dopušteno.
Jer ako ima tajnosti, nema demokratije.
Kako mi je rekla jedna koleginica "što si učio toliko", veoma simpatično, ali istinito jer u ovom društvu remetiš njihov sistem vrijednosti i način razmišljanja, ako uopšte razmišljaju.
Samo se pitam ko od vas traži tako odvratno žrtvovanje? Možda u vašem svijetu hrabro je biti normalan.
"Ali ipak ja bih rekao da je u našem političkom društvu nešto trulo i bolesno, a da ne zaudara i sa medijske scene, zaudara, brate, i to nesnošljivo. Sve ste čuli sve ste viđeli, nema potebe da vam dočaravam blamažu".
Sve ovo što sam napisao, nije posljedica niti razočaranja, niti ogorčenosti, već osjećam moralnu obavezu, da priliku koja mi je data, iznesem svoje mišljenje i stav usmjeren u pravcu teme od koje su izgleda svi digli ruke, a to je standard, ravnopravnost, pravda, sloboda govora, transparentnost.
Na nama je sudbina budućih vremena, a neki se možda sa pravom plaše za nju.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR