Dedukcija po Milutinu, od milošte Miću

Za Antenu M piše: Neko iz gomile

Ima sve: sako, tašnju, mašnju, ima naočare... i fotelju.

Posrće i bori se s padežima, ne zna da je moneta u kojoj prima platu EURO, a ne EVRO, ali zna da je pred nama svijetla budućnost. Ma, sunce će da nas ogrije, obećava.

Milutin, od milošte Mićo Đukanović, čovjek koji se "ispeo" na krov  EPCG, objašnjavao nam je u radijskoj emisiji na televiziji, da je partijsko zapošljavanje kod njega u firmi nemoguće.

Časti mi (Ljaljove) je djelovalo da je sebe uvjerio u to. I Gorica je djelovala tako, mada ga je nekoliko puta prekinula sa da, da i da.

Milutin se nije dao dekoncentrisati. Obrazlagao je strategije, zastupao interese i objašnjavao planove. Naravno, osvrnuo se i na termo-solarne projekte i probleme, među kojima su najgrđi, zna se, personalni. Personal ili nema posla ili neće da radi, ne zna da radi, a nije mu mrzno ni da kritikuje! Ogovara i kleveta.

Zaklao je, tako, kritičar, Milutina za srce, takao ga u centar njegovog solarnog sistema i posumnjao u to da se radna knjižice u EPCG-u dobija samo uz partijsku.

A, đe ... rekli bi mudri Podgoričani, ma kakvi! 

U slučaju da nijeste otpratili ovu radijsku emisiju na televiziji, evo nekoliko detalja:

Miltin: "Suština ovog projekta je da zaposlimo što više ... (pauza) građana"

Gorica: "Da"

Milutin: "Ima ljudi koji nijesu radili 10, 15, 20, neko i 30 godina"

Gorica: "Da"

Milutin: "I konačno su dobili šansu. I onda zbog određenih troškova koji su prirodni neko diže galamu... partijsko zapošljavanje! Kako neko može partijski da se zaposli kad mora da se penje na krov? ... Nije se lako peti na krov i mislim da to demantuje priču o partijskom zapošljavanju.“

Prva premisa: zapošljavaju se samo oni koji se penju na krov.

Druga premisa: nije se lako peti na krov.

Zaključak: nema partijskog zapošljavanja.

U logici nije poznat ovakav oblik neposrednog zakljucivanja. Ako je, pak, u pitanju posredni zaključak, onda bi prva, neizgovorena premisa trebalo da glasi “niko ko se penje po krovovima nije pripadnik nijedne partije”. 

Partije ne primaju one koji se penju po krovovima, ili oni koji se penju po krovovima odbijaju partijsko organizovanje kao apotrebno, jer su svima bitni i i svi će da ih prime na posao?

Milutine, Milutine, od milošte Mićo! Pa ovo je besmislenije i od onoga što se očekuje od čovjeka koji je zasjeo u fotelju predsjednika Odbora direktora po dubinskom partijskom kadrovanju.  Ti se, Mićo nijesi, možda, partijski zaposlio, ali si partijski izašao na taj krov i sad nas ubjeđuješ da su svi primljeni, a u poslednje dvije godine EPCG je povećala broj radnika 30 procenata, po stručnosti i besprijekornom CV-u.

Pa, đe su ti ljudi po krovovima, Mićo? Da me ubiješ, ja ni jednog ne viđeh, a trebalo bi da su na svakoj strehi bar trojica ili četvorica? Da vise kao putnici sa vagona pakistanske željeznice, da nas obraduješ da nam kažeš da je po krovovima živo, pa da Gorica klikne „DA", a ne samo „da“.

Nije te Goca navela čak ni da priznaš ono što si priznao i kad te nijesu pitali: da nijesi nabavio solarne panele, pa taj silni narod i kad bi htio, mora na zemlju umjesto na krov. Eh ti tenderi, kako nas iznenade svojom pojavom.

Mićo, da se ne lažemo. Ovo si posložio kao Vojvoda kolenicu i apatinsko pivo, kao Suzana Šišević optužnicu protiv Bobana, kao Milojko vladu i kao Jakov pa šta ako pogine desetak Crnogoraca Milatović padeže.

Neozbiljan si, Milutine, od milošte Mićo, do te mjere da bi sa tobom iole ozbiljan novinar razgovarao ili polemisao, postavljao pitanja, otvarao dileme, čačkao, davio te kao zmija žabu, provjeravao... 

U međuvremenu, ako si gledaoce Raonikijevog radija i slušaoce njegove televizije ubijedio da u EPCG nema partijskog zapošljavanja, onda su u crnogorskom Zimovrelu nastupili mrak i duga zima koji neće brzo da prođu.