Istina će nas osloboditi

Za Antenu M piše: Miljan Vešović

Prije tri sedmice desila mi se interesantna stvar. Dok sam surfovao po Internet portalima i čitao vijesti, ušao sam na veb stranice nekoliko pro-Vučić srpskih portala. Na kraju krajeva – treba znati šta radi neprijatelj. Tu sam primijetio da su ti prorežimski srpski portali poklonili ogromnu pažnju otkrivanju imena s takozvane „liste Džefrija Epstina“. Koliko sam uspio da vidim, drugi regionalni mediji su o tome izvijestili u nekoliko članaka. Srpski portali su, međutim, o Epstinu i njegovim poznanicima izbacivali barem 4-5 vijesti dnevno. Izvještavanje je skoro uvijek rađeno na sljedeći način – uvijek je tu bio bombastični naslov, nešto u stilu „Pedofilski prijatelji Epstina konačno otkriveni“, a onda bi slijedilo nabrajanje imena s liste (bivši predsjednici SAD Klinton i Tramp bi uvijek bili pri samom vrhu, zajedno sa Hokingom, Majklom Džeksonom i drugim poznatim ličnostima).

Negdje pri samom dnu članka, ispisana sitnim fontom, nalazila se informacija da pomenuti ljudi u stvari nijesu svi pedofili, nego da se radi o ljudima koje su svjedoci u sudskom procesu pominjali u raznoraznim kontekstima. Na isti način je objašnjeno da, do sada, niko od tih ljudi nije oglašen krivim za nedozvoljene polne radnje.

Druga interesantna stvar desila se poznatoj ekspertkinji za Rusiju, sajber-bezbjednost i Zapadni Balkan, Ivani Stradner, kada je pročitala vijesti o incidentima u gradiću Donji Svilaj, BiH. Naime, prije nekoliko sedmica bosanska policija je tamo otkrila dva kamp skrovišta za ilegalne migrante. Takođe je pronađeno oružje i municija (pretpostavlja se da je pripadalo organizovanoj kriminalnoj grupi koja je krijumčarila migrante). Ruski analitičari i propagandisti su, međutim, počeli da šire drugu verziju priče. Iznijeli su tezu da su migrantski kampovi bili puni „naoružanih mladih ljudi“ koji su dobili oružje od „albanske mafije sa Kosova“.

Jedan od najvećih intelektualaca današnjice, Daglas Mari, je u svojoj poznatoj knjizi „Rat protiv Zapada“ opisao još jedan interesantan slučaj koji se desio 2021. u poznatom „Gloub“ teatru u Londonu. Ovo pozorište je naravno čuveno po tome što je Šekspir u njemu postavljao svoje drame – iako je originalna zgrada odavno srušena, enterijer novosagrađenog teatra je brižljivo napravljen da što više liči pozornici gdje su Šekspirove drame prvi put igrane. Međutim, pod pritiskom „woke“ interesnih grupa, uprava Gloub teatra je 2021. odlučila da „dekolonizuje“ Šekspira i učini pozorište „anti – rasističkim“. Zato su doveli „eksperte za anti-rasizam“ koji su nekako uspjeli da ustanove da su sve Šekspirove drame u stvari rasističke.

Šta im je bio dokaz – nekoliko citata iz „Sna ljetnje noći“ gdje je Šekspir iskoristio termin „svijetao“ da bi opisao nečiju dobrotu i gdje je stih „Pa ko ne bi zamijenio gavrana za goluba“ predstavljen kao ključni dokaz da je Šekspiru asocijacija za ljepotu bila bijela boja (golub) a asocijacija za ružnoću crna (gavran).

Četvrta interesantna stvar se desila opet meni, dok sam čitao članak dva crnogorska intelektualca koji su predstavili potrebu za „autentičnom ljevicom“ u Crnoj Gori. Ovdje mi nije namjera da se bavim stanjem ljevičarske politike u našoj državi. Međutim, nešto mi je privuklo pažnju – autori članka su (i kasnije u intervjuima) nazivali zemlje Zapadne Evrope „kolonijama SAD-a“ i zaključili da Crna Gora, u svom razvoju, treba da se ugleda na zemlje „Globalnog Juga“ a ne imperijalističkog (ili tako neka riječ) Sjevera.

Obično ne ostavljam komentare na portalima, ali ovdje sam htio. Međutim, Internet portal koji je objavio članak je odlučio da je moja kritika bila suviše za osjetljive intelektualne duše autora, pa su odlučili da me cenzurišu.

Ovdje čitaoci već mogu da se zapitaju kakva je to veza između milijardera – pedofila, malog grada u sred bosanske nedođije, crnogorske ljevice i navodnog rasizma Viljema Šekspira. Ima nekoliko veza.

Prva – laži i neprovjerene glasine i optužbe. Jednostavno nije istina da je svako kog je Epstin poznavao bio pedofil. Takođe nije istina da Kosovo pokušava da izazove konflikt u BiH tako što će naoružavati migrante – apsolutno nema bilo kakvog interesa da to radi. “San ljetnje noći” definitivno nije rasistička drama. Crna Gora ne pripada “Globalnom Jugu”, nikad mu nije pripadala, a što se tiče kolonija – pokušajte da kažete, na primjer, Makronu, Orbanu ili Pedru Sančezu da su njihove države kolonije SAD-a.

Druga veza – korišćenje tih laži u propagandne svrhe. Ukoliko uspijete da ubijedite javnost da su dva (relativno skorašnja) bivša predsjednika SAD, veliki broj filmskih zvijezda i jedan od najvećih naučnika XX i XXI vijeka u stvari manijakalni pedofili – to izaziva (potpuno nezasluženu) odvratnost prema zemljama i društvima iz kojih ti ljudi potiču i baca mrlju na sva politička, umjetnička ili naučna dostignuća tih ljudi. Ukoliko raširite lažne vijesti i koristite migracije u svrhu destabilizacije (a Rusija i Iran to ne rade samo na Balkanu, nego u širem regionu Sredozemlja i takođe na granici SAD-Meksiko) i izazivanja konflikta u Bosni i Hercegovini, to onda daje razlog Dodiku da započne sa secesijom Republike Srpske i izazove stvarni građanski rat.

Ako uspijete da demonizujete Šekspira, koji je kao što znamo živio u XVI i XVII vijeku, kao “rasistu” – ko je onda na kugli zemaljskoj zaštićen od “kenselovanja” – ogromni dio umjetnosti i kulture Zapada će biti dezavuisan. Ako se Crna Gora nađe podijeljena između proruske populističke desnice s jedne i antizapadne ljevice koja se ugleda na “Globalni Jug” s druge strane – ko će onda ostati da brani evroatlantske vrijednosti slobode, demokratije, ljudskih prava i slobodnog tržišta – niko.

Treća veza – ciljevi ovih akcija. Prvi cilj – rušenje povjerenja javnog mnjenja u institucije i u takozvane “stubove kulture i društva”. Kako možete vjerovati vladi, računovodstvenoj firmi, advokatskoj kancelariji ili kako možete uopšte gledati film kad ste ubijeđeni da svim tim upravlja gomila pedofila? Kako možete vjerovati institucijama ako ste ubijeđeni da je u njima na djelu “sistemski rasizam” i da su specijalno napravljene s namjerom da izrabljuju crne i smeđe rase za račun bijele? Kako možete vjerovati nauci i naučnim dostignućima ako su ljudi koji su do njih došli ili rasisti, ili pedofili, ili i jedno i drugo? Kratak odgovor na to pitanje je – ne možete.

Drugi cilj – stvaranje globalnog haosa. Kroz korišnjenje etničkih podjela, migracija i kroz targetiranje ranjivih regiona poput Zapadnog Balkana, Istočne Evrope, Bliskog Istoka ili Indo-Pacifika, globalna anti – demokratska osovima Kina-Rusija-Iran želi da uništi postojeći svjetski poredak tako što će destabilizovati sve svuda. Destabilizacija je cilj sam po sebi ali i sredstvo da se dostigne još jedan cilj – ona učvršćuje autoritarizam kod kuće (cilj) i promoviše ga (sredstvo) kao efikasan oblik vladavine. Znamo svi tu priču – demokratija je haotična, neefikasna, vodi ka haosu – potrebna je “čvrsta ruka” da bi se živjelo mirno i završavale stvari.

Treći i glavni cilj – konfuzija i dezorijentacija. Šta se dešava kada ljudi, izloženi (zbog tehnološkog razvoja) najvećem i najbržem protoku informacija ipak viđenom, odjednom odbace lidere, institucije, vrijednosti i čitavu kulturu? U isto vrijeme, ti isti ljudi vide svijet u haosu i svjedoče naizgled beskrajnoj polarizaciji političke scene i neprestanom kretanju od centrizma ka ekstremima.

Kako to funkcioniše? Tako što se društva prisiljavaju na beskrajne “overkorekcije” (pretjerana ispravljanja). Svako želi da rasizma ili seksizma nema – ali da bi ispunile taj cilj društva na Zapadu su počela da “pretjerano ispravljaju” sama sebe tako što su počela da guše slobodu govora (tzv. politička korektnost) i forsiraju “obrnuto-rasističke” koncepte poput “pozitivne diskriminacije” (kako diskriminacija može da bude pozitivna?). Onda je došla populistička desnica – lideri poput Trampa, Lepen ili Faraža, koji su “pretjerano ispravljali” situaciju tako što su učinili ksenofobiju i rasistički jezik dijelom političkog mejnstrima. Zatim se pojavila “woke” kultura – pokušavajući da nas sve ubijedi da su institucije, kultura, umjetnost i vrijednosti Zapada u stvari gomila rasističkih, opresivnih, imperijalističkih stvari koje treba razbiti u paramparčad. Kako je na to odgovorila populistička desnica – tako što slavi Putina (pukovnika KGB-a koji tvrdi da je pad SSSR bila najveća geopolitička katastrofa našeg doba) ili na primjer Orbana kao “prave konzervativce” i “branitelje hrišćanskih vrijednosti”. I tako dalje, i tome slično.

Ili, u Crnoj Gori – bivša vladajuća koalicija pod vođstvom DPS nije se baš pretrzala da se bori protiv korupcije. A onda je došlo “pretjerano ispravljanje” – čitava država je na izborima predate gomili pro-ruskih i pro – srpskih partija koje žele da unište Crnu Goru iznutra i učine je dijelom “Srpskog sveta”. Sad svjedočimo novom “pretjeranom ispravljanju” – nespremni da se suoče sa svojim greškama, pojedini crnogorski političari i intelektualci se okreću anti-Zapadnoj, “Globalni jug”, “borba protiv kolonijalizma” retorici, i tako (uvjereni smo, potpuno nehotice) pomažu stvarnim neprijateljima – Vučiću i Putinu.

Kada se jednom države i društva uđu u vrzino kolo “pretjeranih ispravki”, dezorijentacija i konfuzija biračkog tijela dostiže maksimum. Biračko tijelo, koje je istovremeno bijesno, šokirano i sluđeno ogromnom količinom konfliktnih informacija, na kraju zapada u letargiju. A kada su Zapad ili ljudi koji vjeruju u njegove vrijednosti (u Crnoj Gori ili negdje drugo) letargični, razni diktatori poput Putina, Hamneija, Vučića ili Šija imaju odriješene ruke da “preslože” svijet kako oni žele.

Kako se tome suprotstaviti? Istinom. Istina je glavni neprijatelj autoritarizma i jedino sredstvo kojim se nenamjerni “agenti uticaja” autoritarnih režima mogu “vratiti na pravu stranu”. Postmodernistički napad na objektivnu istinu je ključni za pristup koji koriste Putin ili Vučić. Putin i njegovi (namjerni) agenti uticaja mogu propagirati svaku ideologiju u isto vrijeme – dok god ona šteti Zapadu. Progresivnoj ljevici se predstavljaju kao borci protiv imperijalizma i zavojevaštva nekadašnjih kolonijalnih država. Takvih Če Gevara na svijetu nema. Za konzervativnu desnicu – većih Hrišćana od njih nema nigdje, dok se beskompromisno bore protiv “gej” i “trans” lobija i promovišu porodične vrijednosti. Međutim, kada se suoče sa istinom – ili pokušavaju da je obesmisle kao “propagandu” ili probaju da predstave svoj koncept “alternativne istine”.

Ipak, istina uvijek pobijedi. Pa, evo nekoliko istina – Stiven Hoking ili Donald Tramp (da izvučemo dva imena sa Epstinove liste) nijesu pedofili. Aljbin Kurti ne želi konflikt u BiH – Vučić i Putin, međutim, žele. Šekspir nije bio rasista – ali onaj ko smatra da su svi bijelci rasisti jeste rasista. SAD nije rasistička država i Francuska definitivno nije kolonija SAD-a. Uz svo poštovanje, Crna Gora ne treba da se razvija kao Bangladeš ili Burkina Faso. Hamas je teroristička organizacija. Putin, Ši, Hamnei i Vučić su diktatori koji žele da unište svjetski poredak tako što stvaraju konflikte u svojim regionima i treba ih zaustaviti u tom naumu.

Kao što se vidi, nije toliko teško, a vrlo je ljekovito. Na kraju krajeva, Isus Hrist i Karl Marks nijesu baš u mnogo čemu bili saglasni ali u jednom jesu – istina će nas stvarno osloboditi.