Okupacija ne predstavlja manju prijetnju Ukrajincima od ratnih borbi i raketne vatre

Piše: Oleksandr Levčenko 

Rusija je juče, 23. januara, balističkim i krstarećim raketama terorisala naseljena područja Harkovske, Hersonske, Dnjepropetrovske oblasti i grada Kijeva. Ruska Federacija namjerno napada stambene zgrade i civilnu infrastrukturu, mete takvih napada su mirni Ukrajinci, a ne vojni objekti. Gotovo svaki dan ruski agresor puca na višespratnice u Harkovu.

Stanovništvo Harkova, kao i čitav narod Ukrajine, nikada neće zaboraviti i nikada oprostiti ruskim ubicama njihove zločine. Ruska propaganda svoj najnoviji teroristički napad pokušava da opravda kao "osvetu" za civilne žrtve u okupiranom Donjecku, iako se saznalo da je granatiranje grada izvedeno sa ruskih položaja. Jedini garant bezbjednosti i očuvanja života mirnih Ukrajinaca su Oružane snage koje štite ukrajinske gradove od ruskih projektila, kao i uništavaju neprijateljske objekte na teritoriji same Ruske Federacije.

Za efikasnu samoodbranu mirnih gradova i infrastrukturnih objekata Ukrajini je potrebno mnogo više sistema protivvazdušne i protivraketne odbrane i neophodne municije od svojih saveznika i zapadnih partnera. Ovo je pitanje života i smrti mnogih hiljada miroljubivih Ukrajinaca, opstanka ukrajinskog naroda i stvaranja preduslova za poraz okupatorske vojske i oslobađanje teritorija Ukrajine koje su privremeno okupirale ruske trupe.

U međuvremenu, ministar inostranih poslova Ruske Federacije Lavrov ponovo je pokušao da iskoristi govornicu Savjeta bezbjednosti UN u Njujorku da izrazi teze ruske propagande i širi dezinformacije. Zahtjev Moskve od 17. januara da se sjednica Savjeta bezbjednosti UN-a održi 22. januara, kao i provokativno rusko granatiranje okupiranog Donjecka 21. januara, neposredno prije ovog sastanka, postali su sastavni djelovi jedinstvenog scenarija Kremlja. Argumentujući nepraktičnost davanja oružja Kijevu uoči 18. sastanka "Ramštajna", Lavrov je lagao Ukrajinu, navodno optužujući je za granatiranje Donjecka.

Rusija sistematski napada mirne ukrajinske gradove raketama i dronovima. Cinizam situacije je i u činjenici da je još jedno masovno granatiranje Kijeva, Harkova i drugih gradova došlo manje od dana nakon sastanka SB UN-a. Zapravo, Lavrovljev govor je dokazao beskorisnost mirovnih pregovora sa Moskvom. Rusija i dalje negira nezavisnost i teritorijalni integritet Ukrajine i ne odustaje od svojih genocidnih namjera. A priče o mirnom i srećnom životu Ukrajinaca pod ruskom okupacijom postale su još jedna cinična laž Lavrova. Okupacija ne predstavlja manju prijetnju Ukrajincima od ratnih borbi i raketne vatre.

S obzirom na stalna pozivanja Moskve na neka navodno istorijska prava u Ukrajini, predsjednik Ukrajine V. Zelenski potpisao je dekret „O teritorijama Ruske Federacije koje su istorijski naseljene Ukrajincima“. Ukrajina ne postavlja teritorijalne pretenzije ni kod koga i bori se isključivo za obnovu kontrole nad svojim teritorijama unutar međunarodno priznatih granica.

Međutim, Rusija je decenijama pokušavala da iskoristi etničke Ruse i rusko govornu zajednicu Ukrajine kao faktor pritiska na Kijev, instrument destabilizacije i uništenja ukrajinske državnosti. Istovremeno, milioni Ukrajinaca u Ruskoj Federaciji lišeni su mogućnosti da u potpunosti zadovolje svoje kulturne potrebe i osuđeni su na potpunu rusifikaciju.

Do danas, mnogi milioni etničkih Ukrajinaca u Rusiji nemaju nijednu ukrajinsku školu, pa čak ni razrede za učenje ukrajinskog jezika i kulture, kao ni ukrajinsku biblioteku. Predsjednički dekret ima za cilj osiguranje nacionalnih prava Ukrajinaca u Ruskoj Federaciji i vraćanje pravde ukrajinskoj zajednici, koja je jedna od najdiskriminisanijih u Rusiji. Ukrajinska država dužna je čuvati uspomenu i govoriti svijetu istinu o Ukrajincima i drugim narodima porobljenim od Kremlja.

Samo na Kubanu Ukrajinci su činili 70% stanovništva regije do 1930. godine. Kubanski kozaci su direktni potomci ukrajinskih zaporoških kozaka, kada je Zaporošku Sič likvidirala ruska carica Katarina II 1775., a zatim je petnaest godina kasnije dozvolila osiromašenim ukrajinskim kozacima da se presele na Kuban, čija je teritorija ostala bez stanovnika kada je Kubanska Horda, koja je bila pod patronatom Krimskog kana, nakon zauzimanja Krima od strane ruskih trupa, odlučila da se preseli u Tursku. Prije stotinu godina u južnom Sibiru i na Dalekom istoku carske Rusije živjeli su milioni Ukrajinaca, koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća tamo preseljeni radi razvoja novih teritorija. U Sibiru su se mjesta gdje su Ukrajinci kompaktno živjeli zvali "Sivi klin", a na Dalekom istoku "Zeleni klin".

Nakon raspada Ruskog carstva, Ukrajinci sa Dalekog istoka su se organizovali i stvorili Dalekoistočnu Ukrajinsku Narodnu Republiku 1920-22. Pokrivala je ogromnu teritoriju od 2 miliona 100 hiljada kvadratnih kilometara. Ali su nju uništili boljševici i Crvena armija. Nakon toga, crvena Moskva je uništila sve ukrajinsko na Dalekom istoku i u Sibiru.

A početkom 1930-ih, Staljin i boljševici su organizovali gladomor ne samo u ukrajini nego i u blizini na Kubanu, gde je živelo skoro 70% Ukrajinaca, i u ruskim regionima koji su susedni Ukrajini - Kursk, Voronjež, Belgorod, Rostov, gde su Ukrajinci činili 30% stanovništva. Danas tamo praktično ništa nije ostalo ukrajinskog, osim Kubana, gdje je većina pjesama ukrajinska i ostali samo prezimena.