Ko je puštio Rakovića na oca Gojka?

Za Antenu M piše: Radmila Tomović

Šta nam se to dešava u podgoričkoj ispostavi Crkve Srbije? Šta nam je to natrunilo sabornost i bratsku ljubav “bratije” koju nam dragi oci propovijedaju? Doduše, crkva svaku svoju bruku skriva ko zmija noge, ali… Neđe pušta pa čujemo svašta…

Nego, neka to za drugi put, sad se malo pozabavimo slučajem oca Gojka. Sve bilo javno, ali nekako prošlo “ispod radara” šire javnosti”. Pa, evo, da pojasnimo kako je otac Gojko postao skoro pa disident! 

Nedavno je prota Perović gostovao na jednoj lokalnoj televiziji. I tokom nastupa, kako će se kasnije ispostaviti, iskazao jeretičku misao. „Ljudi poput Aleksandra Rakovića mi liče na maskotu koja na poluvremenu neke hokejaške utakmice zabavlja publiku i ne učestvuje u igri. Likovi poput Rakovića su skroz nebitni u smislu identiteskog uticaja na narod i onda oni sebi daju na važnosti tako što će da se pojavljuju u medijima i sebe predstavljaju kao važne selektore koji učestvuju u igri a niko ih ništa ne pita“. UPS!!!

Znamo, vrlo dobro, kakav tretman i uvažavanje uživa narečeni Raković kod pretpostavljenog ocu Gojku. Da podsjetimo, Perovićev nadređeni – Joanikije Secondo, prilikom promocije Rakovićeve knjige “Crnogorski separatizam”, doslovno je rekao: “Radujem se da se ljudi od talenta i znanja bave ovakvim temama, a od dr Rakovića sam i do sada mnogo naučio”.

Pa, kako to sad? Otac Gojko ne zna da je zabranjeno huliti na Rakovića? Ako je na lokalnoj televiziji gostovao u ime Mitropolije, znači li to da je otac Gojko dobio blagoslov od Joanikija lično, da kaže kako je Raković maskota? Ako Mitropolija udara na Rakovića, nezvaničnog portparola Beogradske patrijaršije, to je kao da udara direktno na Porfirija ili na Vučića… Svejedno!

U čije ime je, onda, prota Perović izgovorio to što je izgovorio? Kao slobodan strijelac!? Za Crkvu nezamislivo. Znajući crkveno ustrojstvo – nemoguća misija.

Vaskrsla sloboda mišljenja i govora kod crkvenih namjesnika? Aha, kbsz…

Otac Gojko nije baš osoba kojoj se može pripisati naivnost, ali jeste sklon grijehu gordosti pa ne vidi, ili neće da vidi, da više nema zaštitu od novih vjetrova koji duvaju u ovdašnjoj ispostavi Crkve Srbije. Lojalnost Amfilohiju možda jeste, još neki vakat i samo deklarativno, u redu, ali suštinski... pa svi vidimo, nije nam đavo mozak popio. Iako mnozini jeste odavno.

Elem, prva reakcija na gostovanje sveštenika Perovića stigla je u vidu vapaja  portala na koje je vjerovatno mislio kada je pominjao “beogradske medijske punktove koji produkuju mržnju i podjele”.

“Sablažnjujuće je bilo gledati i slušati protu Perovića, pogotovo za srpsku javnost u Crnoj Gori, dok iznosi salve uvreda i kvalifikacija na račun srpskog istoričara Rakovića ako se uzme u obzir bratska i prijateljska veza koju ovaj srpski naučnik ima sa Mitropolitom Joanikijem”, zavapiše pomenuti portali.

Oglasio se i sam Raković posredstvom omiljene mu TV stanice zvane Happy. Kaže Raković: “U vrijeme litija Gojko Perović se zalagao za promjenu imena Srpska pravoslavna crkva i uklanjanje njenog srpskog identiteta u nazivu. Perović u ove blage dane, umjesto da svjedoči Bogojavljenje, svjedoči svoju mržnju”.

Raković je podsjetio i na činjenicu da je Gojko Perović u svojim kolumnama, takođe u vrijeme litija, pojmovno izjednačio „Crkvu u Crnoj Gori“ sa „sestrinskom Ukrajinskom pravoslavnom crkvom”, kako bi ukazao da eparhije u Crnoj Gori mogu biti autonomne u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu, pa čak i autokefalne. Podvukao je, takođe, da s obzirom na pokazanu mržnju, Perović kao da nikada nije držao Sveto pismo u rukama i kao da uopšte ne vjeruje u Boga!

Sjetimo se, odmah nakon smrti mitropolita Amfilohija, sveštenik Perović “pušten je niz vodu”. I ne samo on. Dopirali su do nas mučni glasi da je u toku velika čistka Amfilohijevog kadra. Izgleda, nije Joanikije baš tako neznaven kao što izgleda i kako mu se priča. Ili jeste, pa neka druga ruka posprema kadar?

Uglavnom, čuveni "rektor" Cetinjske bogoslovije, poslije niza godina, spraćen je sa Cetinja u Podgoricu, i to na mjesto sveštenika pri podgoričkoj crkvi Svetoga Đorđija! Naravno, za javnost je pripremljeno saopštenje da je otac Gojko zatražio novu dužnost, što je duševni Joanikije uvažio i ispunio mu to želateljstvo.

U međuvremenu, marginalizovani otac Gojko magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a svoj uticaj, za sada, usmjerio je na korisnike društvenih mreža i youtube. Magistar Perović, prebacio se na takozvane podkaste, pa sa raznim gostima ili samo kontemplira na razne teme.

Šta to muči centralu u Beogradu u vezi sa ocem Gojkom? Zašto mu Joanikije ne vjeruje? Pitamo se jer nama, laicima, nema neke bitnije razlike između marginalizovanog Gojka i ostalog svešteničkog kadra u Crnoj Gori.

Šta to učitavaju Raković (čitaj Porfirije) i Joanikije u Gojkova voditeljska djela? S kim se obračunavaju preko oca Gojka? Zašto zbunjuju pastvu?

Možda bi razjašnjenju pomoglo kontrapitanje nas laika: Ako osporavaš i brutalno se obračunavaš sa najodanijim sljedbenikom mitropolita Amfilohija, kakva je perspektiva onoga što se smatra Amfilohijevom ostavštinom?

Nema, kažu, glupih pitanja ali ovo je baš pametno.

Razmislite, i viđećete - logično je.