Oče Nikola, imamo zabrinjavajuću vijest – Centrala nije zadovoljna

Za Antenu M piše: Radmila Tomović

Crkvena centrala u Beogradu uopšte nije zadovoljna kako radi otac Nikola Pejović, starješina hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici! Imaju ozbiljne primjedbe, što po oca Nikolu nije baš dobro. Naprotiv, loše je!

Zabrinuti vjernici uputili su iskrene vapaje beogradskoj centrali (centrala je centrala) i požalili se kako se u podgoričkom hramu dešava čudo neviđeno. Da pojasnimo čudo, jer je ovo jedno od rijetkih objašnjivih. Povodom Svetosavske Akademije, u hramu je postavljena bina i to neposredno ispred ikonostasa! Zar je bina za Hram, je li Hram Božiji pozorište ili svetinja i posebno mjesto obitavanja Božije sile i slave? I čemu uopšte bina? Zavapili su vjernici. S pravom. Zar je prigodno da oni koji učestvuju na Akademiji, leđima budu okrenuti svetim ikonama i oltaru gospodnjem!?

Iskrene duše vjernika pitaju: “ Zar binu uopšte treba postavljati u sred Hrama kao da je Hram pozorište? Zar zaklanjati svete ikone i Oltar i tako proslavljati Svetog Savu? Nije to dobro niti pametno”.

Tako je, potpuno razumijemo iskrene i vjerne duše i njihovu zabrinutost. Šta se to dešava u najvećoj (po gabaritima) svetinji u Crnoj Gori? Da li je starješina Hrama, otac Nikola Pejović, poklekao pred grijehom gordosti, pa ne vodi računa o ranjivosti bogobojažljivih duša? Kako iskreni božji rab može okrenutih leđa stajati ispred svetih ikona i Svetog oltara?

Šta je to obuzelo oca Nikolu? Po prirodi stvari, trebalo bi da je on odgovoran za sve ono što se dešava u Hramu. Ali, avaj… Nije ovo prva primjedba koja se čuje na račun oca Nikole. Mnogi vjernici tiho su se pitali da li je u redu da u kripti Hrama, gdje su smještene relikvije i gdje blaženopočiva mitropolit Amfilohije, treba organizovati prijeme na kojima služe hranu i piće? Je li u redu vraćati paganske običaje u sveto mjesto? Mi mislimo da nije, ali ko nas pita…

Da li je otac Nikola iznevjerio povjerenje koje mu je ukazao mudri mitropolit Joanikije? Božjom promišlju i ličnim rezonovanjem, Joanikije je, taman prije godinu, ukazao povjerenje svešteniku Nikoli Pejoviću I predao mu na brigu i staranje, ponos podgoričke ispostave Crkve Srbije, hram Hristovog vaskrsenja. Prepoznao je mudri Joanikije kod oca Nikole posvećenost božjem prizivu. Kako drugačije tumačiti uspon u karijeri uposlenika jedne lokalne rado-stanice  koji je doživio brzometno duhovno osvješćenje, pa je sa radija koji pušta isključivo turbo folk uskočio u radio po imenu Svetigora!?

Joanikijevo povjerenje u sina Nikolu bilo tako veliko da je sebet njega sklonio oca Dragana Mitrovića sa mjesta starješine Hrama. Zlobnici bi rekli da promaknuće Pejovića ima veze sa zglajznućem brata pomenutog oca Mitrovića sa mjesto ministra u vladi Zdravka Krivokapića.  Ne vjerujemo. Đe bi se mudri i na materiju i duh vlasti otporni Joanikije bavio takvim trivijama!? I baš nema veze to što je Mitrovića postavio za Ukrašavatelja svih vjerskih objekata u Crnoj Gori, a otac Nikola, samo mjesec nakon što je postavljen za starješinu Hrama, prekrečio fresku sa likom Zdravka Krivokapića. Neee, nije to povezano. Taman posla.

Elem, sve je to to u drugom planu, u odnosu na otvoreno nezadovoljstvo Centrale. Zebemo, mnogo zebemo. Šta će nam biti sa ocem Nikolom? Jer centrala greši samo jednom. A već imamo jedan podkast, vodi ga otac Gojko. Neće valjda Nikola nazad među turbofolkere? Mada, ko se bine lati, bini se i vrati.