Za Antenu M piše: Luka Laković
Skadarsko jezero je stanište za 281 vrstu ptica. Ponosno se uči taj podatak još u osnovnoj školi. Najveće je jezero na Balkanu. U njega se uliva Morača, čuš mene kolektor, Morača... Voda iz jezera Bojanom otiče do onoga što je ostalo od Velike plaže.
281 vrsta ptica. Previše za jedan ovakav članak. Fokusirajmo se na one specifične, endemske.
U Crnoj nam Gori još živi jedan Labud. Iskreno, nikad nisam bio u stanju da ga razumijem. Slušao sam o strašnoj Labudovoj pjesmi i njenom mračnom sirenolikom efektu. Sirene – ljepotice sa glavama i torzom žene a tijelom ribe, mamile su Odiseja, Argonaute, nedužne mornare… Mutile im misli. Naš crni Labud (nazdravlje Talebovom remek djelu), sa tijelom vepra i dušom hijene, pjevao je slične hipnotišuće pjesme. Činilo mi se da sam premlad da shvatim takvu vrstu mračne magije, i da je Labudova pjesma o šarenim Tuđmanovim vojskama, pomahnitalim zengama i novim granicama relikt davno prošlih vremena.
A onda se pojavio Kos. Vrlo rijedak ali upečatljiv primjerak plavo-ružičastog Kosa. Uređuje svoje žuto stanište, za koje neiskusan ornitolog lako može pomisliti da se radi o medijskoj kući. Ipak, za razliku od medijskih kuća, ova koju uređuje Kos, osim žute boje, odlikuje se šarenom lažom, spinom, i velikim brojem podvala. Podvale i spinovi kod Kosa emituju se kroz pjesme, među kojima se po perfidnosti izdvajaju one epske, istorijske, o drugim podvrstama ptica.
Takvu pjesmu Kosa čuo sam juče. Pjevao je o kokoškama i orlovima, pokušavajući da sokolovima podmetne kukavičje jaje. U stilu ptice rugalice ponavljao je onu već dotrajalu pjesmu svog mentora Cuculidae (u narodu poznatija kao Kukavica) o dva nacionalizma, i fašizmom među crnogorskim pticama. Zaista ružna pjesma. Ptica još ružnija.
Sad kad sam upoznao Kosa, mnogo mi je jasniji Labud. Stid zbog crnogorskog napada na stanište drugih ptica koji je podstaknut (između ostalog) Labudovom pjesmom, nažalost nije manji zbog toga.
Pošto smo se upoznali sa opasnostima, evo i preporuke iz literature kako da se od njihovih pjesama zaštitimo. Odisej je, kako ne bi čuo pjesmu sirena, voskom začepio uši. Efikasno za pojedinca, ne i za društvo u cjelosti. Orfej se, u pohodu sa argonautima, pjesmi sirena suprostavio mnogo ljepšom, harmoničnijom, iskrenijom i ponosnijom muzikom na svojoj liri. Posramljene, sirene su se podavile u moru.
Svirajmo svoju muziku ljubavi, i pjesme ovih ptica zlosutnica će utihnuti. Pjevaće i sloboda.
Autor nije profesionalni ornitolog, ali se trudi da proučava ptice radi svoje budućnosti.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR