Zastave

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Da je sticajem okolnosti Danil Harms rođen u Crnoj Gori, njegovi “Slučajevi” bili bi znatno izdašnije izdanje od postojećeg. Siguran sam. No, ipak, Harms je rođen u carskoj, a umro u Staljinovoj Rusiji. Uprkos sadržaju koje su mu godine u kojima je živio mogle pružiti, Crna Gora danas ponudila bi kudikamo više. Jer, u svakoj ulici, na svakom uglu, svaki čovjek je slučaj. Svaki dan u Crnoj Gori je slučaj. Nije nužna naročita literarna imaginacija da bi se popis slučajeva premetnuo u književnost.

Svakodnevica je nekad sasvim dovoljna. “Harmsovski slučaj” je, recimo, čuđenje Crnogoraca nad ponovnim izborom Vladimira Božovića za rektora. Na čelu Univerziteta ostaje čovjek koji je i prvi put biran jednoglasno. Na čelu Univerziteta je čovjek za čiji su izbor i tad i sad podigli ruku nekad fanatični sljedbenici bivšeg režima. Oni koji su bivši režim štovali kao božanstvo, kao kult. Danas su takvi takođe sljedbenici kulta, samo vođa kulta nije isti. Njihov novi vođa i vrhovni šaman je jedan od kreatora “srpskog sveta” i, kako kažu upućeni – čovjek ruskih i srpskih agentura.

Ono što i bez upućivanja na upućene znamo jeste da je rektor Univerziteta Crne Gore na jednoj javnoj tribini 2015. godine kazao da Rusija svoj uticaj u Crnoj Gori može ostvariti samo posredstvom Crkve Srbije. Samo pet godina kasnije i bi tako. Od 2020. Crnom Gorom upravlja niko drugi do Crkva Srbije. Ruski i srpski uticaji određuju sadašnjost i budućnost Crne Gore. Dok se Zapad češlja. E sad, nameće se pitanje da li je Vladimir Božović vidovita Kleopatra ili je zaista agent ruskih i srpskih službi, koje su mu godinama unazad predočile svoje nacionalističke arhitektonske planove. Sklon sam da ne vjerujem da je Božović prorok.

Nego, zašto je važno objasniti Vladimira Božovića i njegovu misiju u Crnoj Gori? Zato što Vladimir Božović nije samo rektor Univerziteta Crne Gore već i osnivač nacističke platforme IN4S. Platforme putem koje je godinama emitovao šovinizam, a da bivša vlast nije učinila ništa povodom toga. Iako taj tzv. portal od svoga osnivanja radi mimo zakona. Umjesto da se jedna septička jama zatrpa, i da se tako zaustavi dalje širenje neugodnih mirisa, bivša vlast je birala da zapuši nos. Kao što je birala i da zapuši uši dok je Vladimir Božović 2015. javno izlagao budućnost Crne Gore.

Danas na rektorovoj paramedijskoj platformi isijava govor mržnje. Danas se u ovom pseudomedijskom brlogu valjaju kojekakvi danilovići, želidrazi nikčevići i ini. Danas na portalu, koji od svoga osnivanja za zadatak ima dehumanizaciju svega nesrpskog, izvjesni Želidrag Nikčević Mihaila Radojičića i Rajka Cerovića naziva “splačinama”?! I to sve u nacističkom pamfletu naslovljenom: “Šok i Cerović su udbaško-komitetske splačine”?! Isti tekst, u kojem se ovaj beogradski nadničar obraća svojem mržnjom i neznanjem zadojenom stadu, Želidrag završava riječima: “Pa vi sad recite: kako upokojiti ove nesrećne vampire komitet(lije)? Kakvom zastavom, kakvom košuljom?” I to sve na portalu čiji je osnivač rektor Vladimir Božović.

Zanemarimo činjenicu da je Želidrag jedan od junaka grafita “lagali ste Tita da ste komunisti, sad lažete Boga da ste vjernici”. Zanemarimo i činjenicu da je Želidrag Nikčević bio član žirija koji je 1993. ratnom zločincu Radovanu Karadžiću dodijelio književnu nagradu “Risto Ratković”?! Valjda su Radovana za ovu nagradu preporučili stihovi: Siđimo u gradove da bijemo gadove! Čak i ako to zanemarimo, uz opravdano zanemarivanje beznačajnog opusa Želidraga Nikčevića, kako zanemariti ono što će nakon najnovijeg Želidragovog izliva mržnje uslijediti?

A uslijediće Ništa! Jer, “na ovoj farmi su svi jednaki, samo su neki jednakiji od drugih”. Crnogorci su danas pred sudom zbog napisane istine. Želidrag i želidrazi nijesu pred sudom zbog golog govora mržnje i napisanih laži. Kao što ga ne zanimaju zastave, fakulteti za jezik i nazakoniti raonići, danilovići i slični, kladim se da Milojka Spajića ne zanimaju ni rektorovi portali, sa sve sijačima mržnje, koji na rektorovim portalima svakodnevno objavljuju svoje gadosti. Neki dan reče premijer da je u redu isticati bilo koju zastavu, ako je tu i zvanična zastava.

Ako sam dobro razumio singapurskog bonvivana i cjelivača od kovida preminulog Atanasija Jevtića, u redu je, recimo, istaći Hitlerovu svastiku, iliti njen srpski pandan u svijetu zastava: Pravoslavlje ili smrt?! Ako je, tu, u blizini, i zvanična crnogorska zastava. Zašto da ne? Kad već na posijelima vlastodržaca “leleču turci i kukaju bule”?! Pa zaboga, to pjeva avgustovska sloboda, i tako izgleda konačno pomirena Crna Gora? A mi? Hoćemo li učiniti nešto povodom onih koji crnogorske intelektualce nazivaju splačinama, i kane ih, kako sami kažu, upokojiti, ili ćemo, uz Milojkov blagoslov i mi istaći zastavu, bijelu, visoko podignutu?