Molitve na jezeru

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović 

Da u hramovima Crkve Srbije odavno nema Boga, to smo znali. Da je vrhovno božanstvo ove parareligijske organizacije Rastko Nemanjić, i to smo znali. Da se među zidovima njenih bogomolja slave ratni zločinci i masovne ubice, to smo takođe znali.

Da je parareligijska organizacija zapravo politička organizacija, i to je jasno kao dan. Ipak, da monasi Crkve Srbije krivolove na jezeru, to je, priznajem, novina.

Da su kojim slučajem usnimljeni kako hodaju po površini vode bilo bi to u skladu s očekivanjima i vjerovanjem njihove odane pastve. No, jedan monah je uhvaćen u krivolovu. A osim što je saučesnik u ovom činu on je zaštitaru Nacionalnog parka oteo telefon i isti hitnuo u vodu.

Moguće da je to za dobro zaštitara, jer nove tehnologije nas sve više udaljavaju od Boga! Moguće da je samo želio da zaštitar pliva za telefon časni!

Moguće da je zaštitaru umjesto mobilnog telefona u ruke ugurao Sveto pismo. Jer, niko nije toliko posvećen Gospodu kao službenici Crkve Srbije. Oni se čak voze u drvenim čunovima, jer krotkost je vrlina vjerujućih. Vrlina Savinih slugu. Sami su sebi na nejaka pleća natovarili breme siromaštva, pa umjesto glisera za krivolov rabe drvene čunove! To je, priznaćete, prilično biblijski!

Moguće da su monahovi saputnici izabrani da prežive, a da je čun zapravo arka!

Ako je Rastko Nemanjić monahu u snu najavio potop, onda je to sasvim moguće i prirodno objašnjenje scena kojima smo svjedočili. Izabrani su vilama samo branili svoje pravo na ispunjenje Rastkove volje! Obavezu datu od Rastka, sina Božijeg. Ipak, nešto drugo se čini zanimiljivijim od samog događaja. Od samog nastojanja da ljudska vrsta preživi. Licemjerje. Da, licemjerje.

Tabloid Vijesti, koji je litije tumačio kao “emancipatorski pokret” i put pomirenja Crne Gore, a one koji su u litijama prepoznavali početak kraja građanske Crne Gore i zle naume ruskih i srpskih službi označavao kao plaćenike režima i crnogorske nacionaliste, juče se zgražavao nad činjenicom da je u krivolovu sudjelovao jedan monah?! Kako sad, pobogu, pa to? Monah-emancipator otima i udara!

Vijestima su se u čuđenju nad ovim zapanjujućim saznanjem pridružili njihovi tradicionalni saveznici i saradnici. Te se tako izvjesni svetosavski, a tzv. građanski i eko aktivista sablaznio nad scenama na jezeru.

Valja znati da su sljedbenici svetosavske doktrine odrasli na Molitvama na jezeru, sveca Crkve Srbije i antisemite Nikolaja Velimirovića, i da očito nijesu očekivali Krivolov na jezeru, čiji je autor monah Filip. Slutim da u trenutku obznanjivanja javnosti ovog neobičnog događaja nijesu znali da je jedan monah vinovnik istog, inače bi se kao i dosad pravili mrtvi, poput lovca koji iznenada sretne međeda!

Ali, ipak, vrhunac licemjerja je saopštenje zelenih uraša. Onih koji su potpisali tzv. Temeljni ugovor. A u saopštenju najoštrije osuđuju napad na zaštitare?! Da je to učinio neko ko potpisivanjem veleizdajničkog tzv. Temeljnog ugovora i monahe i druge službenike Crkve Srbije nije zaštitio od bilo kakve odgovornosti bilo bi u redu. No, kad se oglase grobari Crne Gore, koji su potpisali pakt sa Đavolom i istom zajamčili da u njegove hramove bez njegovog odobrenja niko ne može ući, onda to nije u redu.

Onda je to licemjerje na kojem bi pozavidio i režimski bilten Vijesti. I svi takozvani aktivisti koji su Crnu Goru pretvorili u pośed Crkve Srbije. U poligon za demonstraciju moći crkve tuđe države. Danas su takvi u čudu. Danas traže pravdu za radnike Nacionalnog parka. Iako godinama zavjetovani na tišinu kad je nasilnik obučen u mantiju, sad su prekršili zavjet ćutnje.

Iako su ćutali kad su popovi Crkve Srbije fizički nasrtali na Tanju Šuković, a kasnije i na novinare Gradske televizije, sad su odlučili da ne ćute. Zapravo, nijesu odlučili. Moć govora je posljedica igre slučaja. Kako god, to je čudo koje se može ravnati sa Zdravkovim pomjeranjem brda.

No, biću skeptik, pa ću njihovo ishitreno objavljivanje istine pripisati slučaju. U jednom od filmova kultnog britanskog putujućeg cirkusa Monty Python jedan prolaznik sasvim slučajno nagazi stopalo čovjeka koji decenijama nije govorio, iskušenički posvećen zavjetu ćutanja. A onda, najednom, glasno jaukne! Tako da, slutim da je neko nagazio sve ove aktiviste Crkve Srbije, pa se govor dogodio usljed nenadanih okolnosti. Omaklo se.

Inače bi ćutali, kao što su ćutali sve vrijeme, jer, što je dozvoljeno monasima, nije volovima.

To, pretpostavljam, znate?