Tako je govorio Rajko Cerović

Piše: Prof. dr Draško Došljak

Rajko Cerović (1938-2024), profesor, novinar, književni kritičar, kulturni djelatnik, kolumnista – intelektualac čiji stavovi su bili precizne dijagnoze događaja u crnogorskom društvu, a riječi terapija. Posljednje godine svog intelektualnog rada, kako je i sam govorio, posvetio je političkoj publicistici. Afirmacija crnogorskog identiteta je vertikala njegovog stvaralaštva.

To je, kako Cerović veli, “intelektualna tema par excellence”. Crnogorske književne teme rasvetljavane su u njegovim ogledima i esejima. Književna djela Njegoša, Lalića, Zogovića, Ratkovića, Kostića bila su mu posebna inspiracija.

“Mit je zaveo mnoge Crnogorce i laž nas je zavela za Goleš planinu… Jedna od najboljih potvrda identiteta jednog naroda je književnost. Njegoš nije slučajno postavljao mediteranska pitanja u Luči mikrokozma…Mi smo narod koji ima časnu književnost. Dugo naši profesori u školama nijesu koristili sintagmu crnogorska književnost, nego naša književnost, a to je značilo srpska književnost. Ima li ijedan srpski pisac druge polovine 19. vijeka koji ima jezik kao Njegošev, S. M. Ljubiše, Marka Miljanova? Nema!” - govorio je Cerović 2013. godine, u razgovoru sa mr Nelom Savković Vukčević na temu o crnogorskom identitetu.

U “Ogledima o jeziku”, 2011. godine, Rajko Cerović ističe: “Crnogorski jezik nije fikcija već kulturna i civilizacijska realnost. Njegov sociolingvistički sadržaj i posebno izražajno bogatstvo davno su uočeni i od imperijalnounitarne jezičke nauke. Crnogorski govori, kao eufemizmi i zamjena za nacionalno imenovanje jezika, i to usljed višedecenijskog dobro razrađenog asimilatorskog pritiska, temeljno su izučeni… Tradicija pisanja na narodnom jeziku u Crnoj Gori mnogo je starija nego u Srbiji.

Njegoš je, uostalom, napisao ‘Gorski vijenac’ starim predvukovskim pravopisom, ali je čistota i visoka kreativna mjera narodnog jezika u njemu vise nego nesporna. Riznici jezika kojeg smo po političkoj konvenciji dugo nazivali srpskohrvatskim, Crnogorci su dali nemjerljiv doprinos”.

U jednoj svojoj kolumni, Maske su definitivno pale, 2019, Cerović piše: “Tek sad se u Crnoj Gori počinje shvatati zbog čega je u bivšoj zajedničkoj državi crnogorska istorija toliko potcjenjivana da je u udžbenicima, ili pisanim u Beogradu, ili pod budnim okom beogradskih recenzenata i cenzora, svođena na kašičicu”. Pitanje danas: Da li smo dobro shvatili?

Rajko Cerović je, kako veli mr Željko Rutović, “bastadurski bard riječi”. To potvrđuje i Cerovićeva knjiga “Riječ protiv”, (2005) – zbirka kulturološko-političkih eseja, kolumni, rasprava i reagovanja, čija je osnovna svrha bila odbrana Crne Gore, njenih istorijskih i moralnih vrijednosti.

Cerovićeva riječ je izdržala probu vremena! Njegove rečenice, konstruisane od takvih riječi, putokazi su Crnoj Gori čovjeka koji nas je prije neki dan napustio, ali i potvrdio da smrt nije posljednja riječ.