Ako Ukrajina ostane čvrsta ni Zapad neće pasti

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko 

U SAD su u punom jeku pripreme za naredne 60. predsjedničke izbore u zemlji, koji će se održati 5. novembra 2024. Takođe, na jesen ove godine održaće se izbori za oba doma američkog Kongresa. Jedini kandidati biće objavljeni na stranačkim konvencijama od 15. do 18. jula za republikance i od 19. do 22. avgusta za demokrate. Ukrajina je duboko zahvalna SAD-u na neprekidnoj i snažnoj podršci u odupiranju oružanoj agresiji Ruske Federacije od samog početka, od 2014.

Izbor predsjednika Sjedinjenih Država suverena je odluka cijelog američkog naroda. Bez obzira na rezultate izbora, Kijev se nada da podrška SAD neće oslabiti već će se samo povećati, jer je svima jasno da je pobjeda Ukrajine nad ruskom agresijom američki nacionalni interes, a ne usko stranački interes. Kijev je uvijek cijenio snažnu dvostranačku podršku u Sjedinjenim Državama.

Postoji nada da će i dalje postojati, jer je tradicionalno pitanje podrške Ukrajini bila tema koja spaja, a ne dijeli, demokrate i republikance. Kijev nikada nije pozvao Vašington da pošalje svoje trupe i bore se za Ukrajinu. Ukrajinci se jednostavno oslanjaju na vojnu, političku, ekonomsku i humanitarnu pomoć kako bi obuzdali ključnog protivnika SAD-a u Evropi – Rusiju. Pružajući vojnu i humanitarnu podršku, Sjedinjene Države daju značajan doprinos globalnoj stabilnosti u narednim decenijama. Ovo nije dobrotvorna akcija, već najbolja sigurnosna investicija. Putin otvoreno izjavljuje da je u ratu ne toliko sa Ukrajinom koliko sa Zapadom.

Dakle, ako Ukrajina ostane čvrsta, ni Zapad neće pasti. Ruska agresija na civilizovane zapadne zemlje mora doživjeti poraz u Ukrajini, inače će svi potencijalni agresori u svijetu dobiti signal da je moguće nekažnjeno koristiti silu, mijenjati granice, a za to neće dobiti kaznu. Za Sjedinjene Države i svaku američku porodicu ovo bi bio katastrofalan razvoj događaja koji bi doveo do daleko većih problema i povećanih resursa za osiguranje sigurnosti Sjedinjenih Država. A sada se, čini se, američki Senat konačno složio oko nacrta zakona o pomoći Ukrajini, Izraelu i Tajvanu, kao i o izdvajanju sredstava za zaštitu južne granice SAD. Glasanje je zakazano, jer je nakon višemjesečnih pregovora Senat predložio kompromisni prijedlog zakona o dodatnom finansiranju, koji se odnosi i na Ukrajinu, posebno, za više od 60 milijardi dolara. Američki predsjednik Džozef Bajden pozvao je na glasanje o zakonu bez odlaganja kako bi se odmah pristupilo njenoj implementaciji.

Međutim, u posljednjem trenutku dio republikanaca predložio je da se podijele pitanje zaštite južne granice i pomoći Ukrajini, Izraelu i Tajvanu. Možda je to logično, ali automatski odlaže mogućnost usvajanja ovog dokumenta u Senatu za skoro mjesec dana. Postavlja se pitanje da li iko u republikanskom taboru zaista sumnja da podrška Ukrajini ne odgovara dugoročnim nacionalnim interesima SAD i da treba da zavisi od političke kalkulacije. Taktička borba unutar stranke je razumljiva, ali kada neko pokuša da pitanje pomoći Ukrajini predstavi kao projekat koji je koristan samo za demokrate, automatski se pomaže Moskvi, ostavljajući Kijev bez prijeko potrebne pomoći.

Istorija Republikanske stranke pokazuje njenu dosljednu antikremaljsku politiku tokom mnogih decenija. Popularni republikanski predsjednik Ronald Regan je SSSR nazvao imperijom zla. Obnova SSSR-a i imperije zla je ono što Putin i njegovo političko okruženje sada traže.

Svojim vještim i odlučnim akcijama Regan je praktički postigao raspad SSSR-a, a sada dolaze novi republikanci koji svojim djelovanjem zapravo mogu pomoći njegovom oživljavanju. Zanemarivanje od strane modernih političara opasnosti agresivne politike Kremlja može dovesti do globalnih katastrofalnih posljedica. A onda, čak i ako njihov predsjednički kandidat, koji trenutno zastupa takvu politiku, pobijedi, to će zauvijek lišiti Vašington liderstva među zapadnim zemljama i svjetskim demokratijama i ostaviti SAD u teškoj poziciji pred pojačanim diktatorskim protivnikom. Ko ovo ne vidi - neka sazri, a ko ne čuje - neka shvati. Do tada je Evropska unija konačno počela da shvata da je potrebno mnogo aktivnije suprotstaviti se ruskoj agresiji, i mogućnosti  samoudaljavanja od ove borbe američke strane, koja je upala u probleme izbornih trka i takmičenja za glasovi birača. U martu 2023. EU se obavezala da će Ukrajini isporučiti milion komada artiljerijske municije za odbijanje ruske agresije u roku od godinu dana.

Nakon početka sveobuhvatne ruske agresije, Ukrajina je krenula ka potpunom prelasku na zapadne granate kalibra 155 mm i 120 mm. Artiljerija igra jednu od odlučujućih uloga u rusko-ukrajinskom ratu. Imajući značajnu prednost u projektilima, Rusija je napredovala, koristeći taktiku "vatrenog talasa". Visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Žozep Borelj priznao je da će sadašnjim tempom isporuke municije u Ukrajinu samo 52% planiranog obima biti ostvareno do marta 2024. godine. Evropska odbrambena industrija ima dovoljno kapaciteta da ispuni narudžbu, ali se značajan dio proizvodnje izvozi u treće zemlje. Borelj je napomenuo da je najbolje rješenje preusmjeriti proizvodnju u Ukrajinu, jer ona ima najhitnije potrebe. Proizvođači se mogu dogovoriti sa svojim kupcima o odlaganju narudžbi.

Osim toga, Brisel tvrdi da bi bilo ispravno da zemlje EU odvoje 0,25% svog BDP-a za podršku Ukrajini, iako Vilnius poziva na najmanje 0,5% BDP-a svake evropske zemlje da podrže Ukrajince u njihovoj borbi, što će obezbjediti preduslove za poraz Putina. Trenutno Litvanija i Estonija izdvajaju 1,2% svog BDP-a za podršku Kijevu, a Norveška izdvaja 1,6% BDP-a. Ali većina zapadnih zemalja želi skromniji pristup kako bi porazili moskovske ekspanzioniste s relativno malo novca. Teško je to uraditi, ali moguće. Puno je gore kada finansiranje uopšte potpuno prestaje, i svi začuđeno gledaju u Sjedinjene Države.