Lov na vještice

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Da je lov na svakog ko ne pripada “srpskim i ruskim svetovima” i zvanično otvoren, to smo znali već u noći izbora 2020, kad su razularene i podivljale horde neonacista orgijale ulicama crnogorskih gradova. Moglo se u toj slavljeničkoj noći čuti štošta, od “Ovo je Srbija”, “Nož, žica, Srebrenica”, pa sve do bogougodnog usklika “Pravoslavlje ili smrt”.

U svom nacionalističkom piru rulja zadojena mržnjom i svetosavljem slavila je pobjedu ideologije krvi i tla, i početak kraja građanske i antifašističke Crne Gore. Od te noći, koja je neodoljivo podśećala na Firerovu “kristalnu noć”, istina, u nešto drugačijoj manifestaciji, svako ko nije visoko podigao čašu i izgovorio zdravicu postao je meta. Meta rulje naučene da mrzi. Meta sveštenika koji su rulju učili da mrzi. Meta novinara, čiji je zadatak da na čelima jeretika nacrtaju metu! Jer, biti protiv nacizma jeste jeres.

Ne slaviti svece, čije su ruke krvave do ramena, jeste jeres. Ne slaviti ratne zločince, jeste jeres. Ne slaviti krah civilizacije, jeste jeres. Suprotstaviti se onima koji slave, jeste jeres! Grijeh, koji prvosveštenici Beogradske patrijaršije i njihova militantna pravoslavna bratstva, sa sve propagandnim platformama i kerberima režima, ne opraštaju. Grijeh za koji nema iskupljenja u pervertiranim perspektivama lažnih sveštenika i hipnotisane gomile koja ih slijedi. U minulih četiri godine svjedočili smo progonima jeretika. Od fizičkih do sudskih. U minulih četiri godine svjedočili smo civilizacijskom potonuću Crne Gore.

Policiji koja gumenim mecima, suzavcima i šok bombama zasipa jeretike, koji ne pristaju na okupaciju. Sudovima u kojima mantija uspostavlja moć nad togom. Tužilaštvima koja su gluva na govor mržnje episkopa i ostalih službenika Beogradske patrijaršije. Na pozive da se od Crne Gore načini “Mala Ukrajina”. Na pozive da se ruše mauzoleji, a zidaju kapele.

Na svakodnevni govor mržnje emitovan s buljuka portala Aleksandra Vučića. Te su tako raznorazne platforme mržnje nevidljive za tužilaštva i sudove. Kojekakve Borbe, IN4S-ovi, Presovi i sličan otpad nijesu predmet interesovanja crnogorskih tužilaca. Zlo koje kulja iz ovih nacionalističkih jazbina nije zanimljivo posvećenim slugama Justicije.

Oni koji od diktatora i masovnih ubica sebi čine idole nijesu u vidnom polju crnogorskih institucija. Valjda je sasvim u redu afirmisati Vladimira Putina, agresora i masovnog ubicu, koji ukrajinskom krvlju ukrajinsku zemlju natapa. Ali, ko god se drzne reći istinu o stvarnosti koju živimo postaće opsesija crnogorskih tužilaca.

Deponija Borba, koja slovi za portal, i čija je misija dehumanizacija i difamacija svakog ko ne pristaje na anticivilizaciju vaspostavljenu 2020, danas euforično objavljuje: “ Nakon pisanja Borbe formiran predmet u tužilaštvu protiv Darka Šukovića i Antene M”. A povod je, kako kažu,“ratnohuškački tekst” Miljana Vešovića, objavljen na Anteni M?!

Znamo da urednika Borbe bije glas da nije naročito inteligentno, niti pismeno biće, ali njegovo razumijevanje “ratnog huškanja” ipak nije posljedica onoga za što ga je Gospod očigledno uskratio. Posrijedi je školski primjer zamjene teza. Zapravo, školski primjer projekcije. Ako portal koji slavi ubice i ratne zločince, pritom likujući nad njihovim nepočinstvima, nekog optuži za “ratno huškanje”, ne možete a da se ne zapitate ko su oni koji vjeruju u tako nešto? U stvari, zašto vjeruju u bezočne laži Vučićevog propagandnog glasila?

Jesu li tužioci toliko naivni pa zaista smatraju da je tekst koji upozorava na realnu opasnost “ratnohuškački” tekst? Jesu li toliko neznaveni pa vjeruju da tekst čija je namjera sačuvati mir, upozoravajući na realnu opasnost od ambicija Aleksandra Vučića i Vladimira Putina, može biti “ratnohuškački” tekst?! Ne. Apsolutno nijesu. Jednostavno je. Oni moraju kidati glave koje štrče. Koje remete jednonacionalni sklad. Oni moraju tužiti Darka Šukovića i Antenu M.

Tužioci su svukli svoje toge i navukli mantije. Još da se crnogorske sudnice okade tamjanom, a u njima postave oltari, pa da upalimo svijeću? Za Crnu Goru. E, pa, ipak ste se zaigrali, gospodo. Jer ničija svijeća ne gori do zore. A kad ovaj ciklus posrnuća završi ipak će svako položiti račune. Pred sudom. Ne ovakvim, nasred kojeg palite lomače za Crnogorce. Već onim koji će suditi po zakonima Crne Gore.