Ponovo "cirkus u našem gradu"

Za Antenu M piše: Ana Zmajevac

Crnogorska politička stvarnost toliko se razigrala da svjedočimo jedinstvenom "demokratskom progresu" na evropskom drumu.
Pitam sinoć rođaku, dobro upućenu u pljevaljske prilike, o somnabulnim projektima gradonačelnika Darija Vraneša na posrbljavanju i prisajedinjenju Pljevalja Srbiji? O njemu je, kaže ona, nemoguće ozbiljno govoriti - premda je po profesiji hirurg, trezveni Pljevljaci smatraju da je bolje što je na čelu Opštine, nego u Bolnici... Kako, pitam?! "Makar nema mrtvih", odgovara mi uz smijeh.

Možda je, mislim se, i za ostale njegove kolege, vazalne perjanice, dobro da su tu đe jesu, jer ko zna kakvu bi štetu na drugom mjestu napravili.

Ali, ovoj državi - "republici", kako je nedavno usred Beča prekrsti predsjednik Jakov Milatović, svakodnevno se narušava ugled i ugrožava građanski karakter. Milatović se svako malo spotakne na upit o njenom karakteru.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić je ponosan kako je trobojkom Srbije "ukrasio" svoj kabinet. Dok u Crnoj Gori predano utemeljuje Srpski svet, u Briselu, pod maskom Evropejca, favorizuje reforme i doprinos Skupštine uspostavljanju jedinstva i stabilnosti društva, kao neophodnog uslova za ulazak u EU.

Stav premijera Milojka Spajića prema identitetskim pitanjima je, ne samo začuđujući i neodgovoran, nego i opasan. Spajićeva nezainteresovanost za zastave je put pretvaranja parlamenta u karnevalsku dvoranu, a himne u proizvoljan simbol… Može da se intonira do pola; možda najbolje samo prva strofa, a u nastavku “Bože pravde”. Vraneš zna da je to naša izvorna himna, kao što su Pljevlja "srce srpstva". Nesrećno srce Srbije i srpstva raspelo se na sve strane - kud komore, kud pretkomore - od Pljevalja do Australije i Amerike. I hajde ti sad, gospodine moj, što rekao Gogolj, progovori - kaži što misliš o cirkusu koji je nakon 90-ih opet u "našem gradu". I ne samo o cirkusu, već o opasnom poigravanju u uslovima duboke podijeljenosti društva.

Svjedoči tome i formiranje predmeta u podgoričkom tužilaštvu protiv Antene M i njenog urednika Darka Šukovića zbog relevantnog teksta Miljana Vešovića, po prijavi opskurnog portala “Borba”. Nije nepoznato da se u dokumentima američkih i evropskih institucija u analizi tema manipulacije informacijama i stranog malignog uticaja prema Crnoj Gori, upravo “Borba” i “In4s” navode kao prenosioci i generatori dezinformacija.

Antena M ne pristaje na krivotvorenja, demagogiju, gluposti i banalnosti tipa – Deretićeve istorije Srba u doba dinosaurusa, rok uzleta Porfirija Perića i Aleksandra Rakovića; Rakovićeve duhovne riznice kojom nadahnjuje mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori Joanikija Mićovića, Vučićeve žrtve za vascijeli srpski rod, istorijskog gubitka nevinosti Jovane Jeremić na Vidovdan…

Antena M pravovremeno I objektivno informiše građane, kritički promišlja procese, pojave i događaje, prevashodno u Crnoj Gori, i edukuje kroz izuzetno vrijedne rubrike o istoriji I kulturi, uz autentičnu satiru “Buksovaca” kao dodatak, i kvalitetnu muziku.
Antena M objelodanjuje posrtanje Crne Gore pred velikosrpskim I ruskim uticajima i moguće posljedice… Opire se uticaju Crkve Srbije i njoj podređenih političara, tužilaca i sudija; zalažući se za slobodu mišljenja i govora. U tome je njen "grijeh".

Ni Fakultet za crnogorski jezik i književnost, niti njegov profesor, istoričar Boban Batrićević, ne mogu se odreći svoje misije; pa to je fakultet za crnogorski jezik i književnost u državi Crnoj Gori, makar i Goran Dugin Danilović smatrao da je njegovo postojanje izlišno; makar predsjednik i ne govorio jezikom svoje države, već susjedne.

Neće ljudi, nema tih kazni, ni te cenzure...Neće kako Vučić i Porfirije hoće, ni svi ruski Noćni vukovi. Ne što iza njih stoji propagandna, vojna, ekonomska, niti kakva druga sila; nijesu Milogorci, ni ustaše, ni komunjare... Postoje Crnogorci slobodnog duha i volje, ukorijenjeni u svom jeziku, tradiciji i kulturi. To je njegoševska Crna Gora, a ne ova od 2020, u koju nas na silu ućeruju, izdajući i prodajući crnogorsku tradiciju i kulturu zarad interesa moćnijih i većih.

Dovoljna nam je svima ova jedna država, jedna državna zastava, jedna himna, jedan službeni jezik… Bilo bi odgovornije i dostojanstvenije da naši lideri nauče ovaj jedan, da se njegovim nepoznavanjem ne brukaju u bezmalo svakoj izjavi. Ko ne može bez trobojke jer ga, hajde, budimo naivni, podsjeća na vjenčanje, neka je ne drži u Skupštini Crne Gore, već u spavaćoj sobi, nije stvar bez osnova.