Za Antenu M piše: Radmila Tomović
Naš mlađahni Marko Kovačević, prvi čovjek nikšićke opštine, svikao nas je na avangardne poteze, nesvakidašnje, ali Bogu ugodne. Treba li da nabrajamo Markove izmišljaje!? Ne, vidimo i sami – uvijek je korak ispred zdravog razuma.
Uglavnom, voli Marko takozvane projekte. A naročito osobi prekograničnu saradnju. Čak, insistira na tome. Doduše, on te granice ne priznaje, naročito kad je majka Srbija s druge strane. Svede on to na bezveznu formalnost i po principu – samo da mi gluteus put vidi, svako malo potpisuje protokole o zajedničkim – rijetko smislenim, a po pravilu besmislenim projektima.
Evo, očima gledamo, pohvalio se Marko kako su ga ovih dana posjetili predstavnici Doma omladine iz Beograda. Bilo bi logično da u toj delegaciji vidimo neko mlađahno lice. Kad tamo... međutim.
Istraživačkim postupkom, kombinovanjem metode posmatranja fotografije i cukanja po guglu, utvrdismo da je Markov gost, direktor Doma omladine iz Beograda, gospodin od šezdeset i osam ljeta! Ne šezdesetosmaš, no šezdesetosomogodišnjak!!!
E, sad što se gospodin direktor subjektivno ćuti da je makanja, to je drugi par rukava.
Uglavnom, Marko uči od najboljih. Za rubriku vjerovali ili ne - šezdesetosmogodišnji gospodin direktor Nenad Dragović, gazduje beogradskim Domom omladine godinica ihaha i u agendu „uspješnih“ projekata upisuje saradnju sa opštinom Nikšić! Zlobnici u Beogradu opanjkavaju ga kako on nema nikakve veze sa kulturom. Em je mašinski inžinjer, em je preduzimač, em treba da ide u penziju... Sram gi bilo, čovjek tako voli kulturu i mlade... i ne daju mu da prakticira ono što osjeća - polet i živahnost.
Srećom pa je naš Marko duševan. Odmah je prepoznao i osjetio taj žar i prigrlio gospodina Nešu.
I, da se ponovimo – po principu da nam gluteus put vidi, omladinac Dragović, sa kolegom mu, svako malo, pojačava saradnju, lično se ukazujući u Nikšiću gradu! Pojačao je na maksimum, ako ćemo pravo. Još malo bi bilo nepodnošljivo.
I još nešto pokazuje da se sve radi po nekom osmišljenome poretku. Mladima i onima koji se tako osjećaju, uvijek treba neki korektiv. Razumljivo, ponese ih mladost- ludost, znaju da pretjeraju. Mudri je Marko i na to mislio. Nije bez neke uspostavio radno mjesto – savjetnik za vjerska pitanja i turizam.
U opštini Nikšić to je osoba spremna za mnoga iskušenja. Konobar, filozof i turistički vodič. Jasno vam je da su to reference koje ga legitimišu kao unaprijeđenu verziju eks ministra Filipa Adžića. Na slici, to vam je gospodin krajnje lijevo, sa brkom i bradom.
Izgled dakle, često vara, jer ne samo da krštenica gostiju ne ukazuje na aktivnosti posvećene đeci i omladini, nego ni manjinsko prisustvo bradatih na slici nipošto ne treba uzimati kao znak njihove ideološke nevinosti. Mala li je žertva brada obrijana ako je to cijena podrške od onih iz Brisela i Vašingtona koji podržavaju koga podržavaju, a ne znaju koga podržavaju.
Jagoš
Dovoljna je fotografija. Baš su nam śatki!