Za Antenu M piše: Oleksandar Levčenko
Kremlj je 24. februara 2022. konačno skinuo masku "mirotvorca" koju je nosio od 2014. govoreći o "unutrašnjem sukobu" i "građanskom ratu" u Ukrajini. Od samog početka Rusija nije imala namjeru da se pridržava Minskih sporazuma. Prije početka rata, Kremlj je objavio da se povlači iz dokumenata iz Minska-2, smatrajući ih nepotrebnim, iako je sada za sve optužuje Kijev, Berlin i Pariz da ne implementirali Minsk-2. Sada je postalo očigledno da paralelno sa pregovorima u Normandijskom formatu, Moskva sistematski pripremala vojnu invaziju na Ukrajinu. Putinov cilj nisu bile neke odvojene teritorije Ukrajine, već genocid, odnosno uništenje ukrajinske državnosti i totalna rusifikacija ukrajinskih građana. Sve ostalo može se smatrati tradicionalnom propagandnom retorikom Kremlja, čija je svrha da obmane svjetsku javnost. Agresor je osporio postojeći sistem međunarodnih odnosa i sigurnosti zasnovan na međunarodnom pravu i mehanizmima za sprečavanje novog svjetskog rata. Rusija traži uništenje postojećih demokratskih saveza zarad vlastite despotske dominacije nad velikim dijelom euroazijskog političkog i ekonomskog prostora.
Prije dvije godine, ruske trupe su istovremeno izvršile invaziju na sjever, istok i jug Ukrajine iz 9 različitih pravaca. Ukupno je u invaziju bilo uključeno najmanje 220.000 ruskih vojnika iz elitnih i najobučenijih vojnih jedinica. Većina zemalja svijeta nije vjerovala da će Ukrajina ustati, dajući tada Oružanim snagama Ukrajine maksimalno nekoliko dana za odbranu Kijeva i nekoliko sedmica za odbranu cijele teritorije Ukrajine. Štaviše, takvi američki obavještajni izvještaji bili su zasnovani na ruskim podacima, odnosno zadacima koje je u Kremlju sebi postavljali i namjerno su propuštali informacije zapadnim specijalnim službama kako bi one mogle izvještavati svoje vlade, dovodeći ih u zabludu o potencijalima Oružanih snaga i spremnost ukrajinskog naroda da uzvrati agresoru.
Zahvaljujući herojstvu vojnika i otpornosti društva, Ukrajina je izdržala najteže prve sedmice potpune invazije i oružane agresije. Neprijateljski planovi "blickrig" su osujećeni. Tokom ove dve godine Ukrajina je izvojevala niz zapaženih pobeda: proterivanje okupatora sa sjevera, kontraofanzivu u pravcu južnije od Harkiva, oslobađanje Hersona i desnoobalnog dijela regiona. Generalno, odbrambene snage Ukrajine oslobodile su više od 50% teritorije okupirane nakon 24.02.2022. Odbrambene snage proširuju kontrolu nad morskim područjem i metodično uništavaju neprijateljsku flotu.
Rat se povremeno seli na rusku teritoriju. Ruska avijacija trpi gubitke i na nebu i na svojim aerodromima. Ukupni gubici Rusa u ljudstvu premašili su 410.000. Okupatori su izgubili više od 6.500 tenkova, 12.500 oklopnih vozila, 10.000 artiljerijskih sistema, hiljadu raketnih salva sistema, više od 600 sistema PVO, skoro 700 borbenih aviona i helikoptera, 25 ratnih brodova i podmornicu. Nakon dvije godine punog rata s Rusijom, ukrajinska vojska je postala najiskusnija u Evropi, i jedina koja ne samo da ima iskustva u ratu sa Oružanim snagama Rusije, već može stvarno poraziti rusku armiju uz potrebne tehničku i finansijsku pomoć zapadnih zemalja.
Ukrajina je zahvalna međunarodnoj koaliciji koja je dvije godine dala vrlo važan doprinos podršci ukrajinskoj vojnoj sposobnosti. Rusija je odlučna da vodi dug rat do iscrpljivanja, tražeći podršku drugih agresivnih autoritarnih režima. Stoga tabor demokratskih država mora stalno povećavati svoju efikasnost kako ne bi dozvolio Kijevu ne samo da dugoročno izgubi, već i prisilio Kremlj da potpuno povuče svoje trupe sa teritorije Ukrajine. Ovaj rat će se završiti ili porazom putinizma, kao ideologije modernog ruskog fašizma, ili urušavanjem postojećeg sistema međunarodnih odnosa i sigurnosti. Čini se da treće opcije nema.
Prihvatanje Putinovog mirovnog plana od strane Zapada sa gubicima i ruskom inkorporacijom ukrajinskih teritorija je put ka potpunom porazu demokratskog svijeta. Tada će definitivno odmah početi napad na Tajvan, a onda će Ruska Federacija krenuti u ofanzivu na Evropu, a takođe će izvršiti nasilne teritorijalne akvizicije u Zakavkazju i Centralnoj Aziji. SAD će biti svedene na nivo zemlje s dominacijom u Sjevernoj Americi, a NATO će se pretvoriti u utočište za neke evropske zemlje koje će Kremlj ostaviti na miru u zamjenu za priznanje njegove dominacije nad evroazijskim prostorima osvojenim vojnim putem. Kao rezultat toga, Tramp neće "vratiti američki sjaj u svijetu", kako tvrdi u predizbornoj kampanji, već će samo steći dominaciju južno od južne granice, i to samo do Panamskog kanala. Varšava će osjetiti lažnost svoje politike pritiska na Ukrajinu, jer će joj prijeti opasnost od vojne invazije velikih razmjera, baltičke države i Moldavija će biti vraćene novom Putinovom SSSR-u, Finska će izgubiti dio svojih pograničnih teritorija sa Ruskom Federacijom. Ovo će biti cijena kašnjenja uz stvarnu pomoć s najnovijim oružjem Ukrajini. Dakle, ono što sada rade neki političari u SAD-u i Evropi nije samo gore od verzije nove minhenske zavere iz 1938. godine, koja je dovela do Drugog svetskog rata, već na decenije, a možda i duže, sahranjivanje demokratskih vrijednosti koje nisu pokazale imunitet na ruski covid putinizma i osvete diktatorskih režima. To se ni na koji način ne može dozvoliti.
Stoga postoji samo jedan izlaz: "demokratske snage svih zemalja svijeta moraju se ujediniti".
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR