Ni lutke nijesu bezazlena stvar

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Vrijeme je karnevala i fešti na čijem se vrhuncu spaljuje lutka koje predstavlja razne pošasti preostale od protekle godine. Tim simboličkim, ritualno - magijskim činom kroz formu pučke svečanosti najavljuje se dolazak proljeća, nove godine u pravom smislu te riječi. Etnološko - antropološki govoreći, to bi bio klasični obred prelaza sa elementima protjerivanja zlih sila. Ne znam znate li, ali izraz "žrtveni jarac" potiče iz hebrejske ritualne prakse. Jahveova zapovijest "Prvorođenog sina daćeš meni" nekad se po svemu sudeći primjenjivala bukvalno a kasnije je tu ulogu preuzeo jarac ili jagnje. Od simbolike pashalnog jagnjeta hrišćanstvo će izgraditi čitav novi univerzum jedne velike i moćne religije.

I dugo nakon uvođenja monoteizma Jevreji su imali praksu dvije žrtve - jednu za Jahvea, drugu za Moloha ali to je već neka druga tema.I dobro znana izreka: "Brigo moja, pređi na drugoga", krije u sebi nešto od te magijske i animističke prakse. Uglavnom, građani Herceg - Novog ove godine su za žrtvenog jarca kog treba spaliti izabrali - pisca. To jest, lutku koja ga predstavlja. Odmah ću vam reći da lutke nisu bezazlena stvar. Ako ste čuli štogod o vudu religiji, znate na šta mislim.

Držim da vam je poznato da smo Nikolaidis i ja po mnogo čemu antipodi. On je ljevičar, ja sam centrista. On voli uživanja svih vrsta, ja sam pomalo asketski nastrojen. On cijeni Džojsa i Žižeka; ja- Hesea i Kastanedu. Ja sam odrastao na knjigama iz ezoterije, religije i filozofije, on mahom na književnoj teoriji. Obojica volimo mračnu muziku ali dok on sluša darkwawe ja inkliniram metalu.S druge strane, postoje i sličnosti među nama: obojica volimo Tomasa Bernharda.

Obojica smo ekscentrici. Obojica volimo da kontriramo popularnim mnijenjima. Obojica smo izuzetno vješti s riječima. Ali on je (bar tako mislim) melanholik, a ja sam kolerik. Zanimljivo mi je da se nigdje ne može pronaći njegov datum rođenja no s obzirom na njegov izraženi hedonizam ja bih se zakleo da je on Bik u znaku ili podznaku a s obzirom na smisao za sarkazam spreman sam da se kladim da ima Merkur u Škorpiji. I čini mi se ispravnim da baš ja stanem u njegovu odbranu jer sam ga ja i najžešće kritikovao kad sam smatrao da griješi, znate već - povodom Njegoša i Andrića.

Elem, jednom piscu se može mnogo toga zamjeriti - da je prijek u sudovima, da je arogantan, da se ponavlja, i mnogo toga još. Sve to pomalo stoji i kad je u pitanju Andrej i kad sam u pitanju ja. Ali, nota bene, pisac nikad ne predstavlja i ne smije da predstavlja društvenu opasnost - osim u totalitarnim režimima.

Zato smatram da je izbor Nikolaidisa kao lutke za spaljivanje u najmanju ruku - neumjesan. Jeste on svojevremeno rekao nešto ružno o Novome ali znate kako je - ljudi griješe. Kad bismo bili zlopamtila i cjepidlake mislim da niko ni sa kim ne bi govorio.
Herceg Novi je inače grad za koji me vežu najljepše uspomene. Za jednu od najvećih grešaka prethodne vlasti smatram što je Budvu a ne upravo Novi kao što bi bilo logično proglasila za "metropolu turizma" kako se to već otrcano veli.

Ne znam jesu li novski feštađuni čitali pjesmu u prozi Tina Ujevića nazvanoj po indijskom (preciznije - dravidskom) bogu vatre - "Agni" a koja počinje znamenitom rečenicom: "Moje je tijelo lomača koju je upalila moja duša" i koja me uvijek podsjeti na onu Njegoševu "Prijatelju moj, duša mi ubija tijelo".

Jer da jesu, da su dakle čitali Ujevića umjesto, šta ja znam, Matije npr. vjerovatno bi znali da je ta egzistencijalna lomača jednom piscu - sasvim dovoljan teret.