Anomalija

Piše: Vasko Raičević

U neka mračna vremena dešavalo se da pisca, naučnika ili nekod drugog intelektualca spale na lomači. Moglo je to biti i neko drugačije javno pogubljenje, bitno je da narod može da uživa u prizoru. Onda bi na karnevalima često "spaljivali" one koji su odlučivali o stvarnim lomačama: crkvene, političke ili druge ljude od uticaja.

To znači da je karneval izvrtao tu igru moći. (Piše o tome i Bahtin, ali da ne ulazimo u detalje sad.) Ako danas na karnevalu spaljuju lutku koja predstavlja pisca, to je upravo suprotno duhu karnevala, taj čin je "antikarnevalski". Jer pisac danas, koliko god uspješan u svom poslu, manje utiče na javno mnjenje od npr. gomile anonimnih botova.

(Inače, u samom činu spaljivanja lutaka sa ljudskim likom ima nečeg jezivog, neprimjerenog savremenom dobu. Nemoguće je izbjeći asocijaciju na stvarna tijela koja dogorijevaju. Pa još dovući i đecu da to posmatraju, ozbiljna je vrsta poremećaja. Čak i kad su u pitanju likovi monstruma kao što je Putin, ili prezira dostojnih pojava kao bivši premijer D. A. Mada, tzv. feštađuni bi rekli da ja ne razumijem taj svijet. I bili bi u pravu.)

Tako da glupe izjave gradonačelnika, ministarke i ostalih društvenih anomalija računaju na nizak nivo svijesti građana kad poručuju da je to "karneval" i "mediteranski duh" koji nama iz drugih gradova nije blizak. Njihov grad danas, na žalost, ima veze s tzv. "mediteranskim duhom" isto koliko i današnja Pljevlja ili Berane.

U osnovi događaja je, ipak, samo prosta mržnja. A mržnja je, kako reče jedan francuski pisac, gnjev slabih.