Za Antenu M piše: Oleksandar Levčenko
Putinov će režim 17. marta održati takozvane "predsjedničke izbore" i natjerati ukrajinske građane na područjima koja su privremeno okupirala ruska vojska da sudjeluju u ovoj farsi. Uključivanje Ukrajinaca na privremeno okupiranim područjima u ruske izbore još je jedan korak osvajača u smjeru nezakonitog uključivanja okupiranih područja Ukrajine u Rusiju.
Sudjelovanje Ukrajinaca na ruskim izborima nema veze s očitovanjem volje i pravno je ništavan čin. Osobe koje sudjeluju u organizaciji i održavanju nezakonitih izbora na privremeno okupiranim područjima ili javno pozivaju na njihovo održavanje, odgovaraće u skladu s Krivičnim zakonom Ukrajine prema članku o kolaboratorskoj djelatnosti.
Istovremeno, trenutno ukrajinsko zakonodavstvo ne predviđa krivičnu odgovornost samo za činjenicu sudjelovanja, uključujući prisilno sudjelovanje, u takozvanim "izborima" koje je pripremila Ruska Federacija u privremeno okupiranim regijama Ukrajine.
Bojkot ruskih "izbora" na okupiranim područjima je oblik otpora okupaciji koji približava pobjedu Ukrajine. U isto vrijeme, svaki Ukrajinac pod okupacijom mora uzeti u obzir stepen ličnog rizika, djelujući uprkos protiv osvajača. Rusija je totalitarna diktatura čiji je vladajući režim izbornu proceduru pretvorio u ritual lišen svoje primarne suštine.
Takozvani "izbori" Putina za još jedan predsjednički mandat 2024. biće najgori u istoriji Rusije, jer će biti popraćeni nasiljem nad milionima građana Ukrajine na privremeno okupiranim područjima. Legitimitet pseudoizbora ne može se kategorički priznati. Ovo su poručile demokratske zemlje svijeta. Još jedan navodni reizbor Putina za šefa države politička je farsa i demonstracija potpunog prezira prema demokratskim institucijama izbora u svrhu povremene obnove vlasti.
Prerušavanje diktatora u navodno izabranog od naroda ukazuje na pokušaj da se svijetu predstavi kao demokratski izabrani političar, a koji zapravo uzurpirao vlast. Putin je na vlasti u Ruskoj Federaciji od 1999. i to mu se toliko sviđa da svakom građaninu Rusije koji se usudi predložiti diktatoru da vlast podijeli s nekim drugim prijeti smrt ili, u najboljem slučaju, dugogodišnji zatvor.
Stoga ne čudi da je Putin prijatelj s istim pojedincima koji žele vladati državama do kraja života, a da uopšte ne razmišljaju o alternativi ovakvom načinu dijelovanja. Putin se odavno svrstao uz bjeloruskog diktatora Lukašenka i sjevernokorejskog Kim Džong-una. Diktatori pokušavaju podržati jedni druge kako bi ostali na vlasti. Stoga cijeli slobodni svijet mora ujediniti svoje napore kako bi se učinkovito suprotstavio diktatorskoj Internacionali koja ugrožava demokratska načela i slobode mnogih naroda.
U isto vrijeme već je indikativna bila 16-satna bitka Oslobodilačke vojske Ingušetije s ruskim kažnjavateljima u gradu Karabulak Republike Ingušetije. Inguši su jedan od naroda porobljen od strane Kremlja, koji traži slobodu i samoodređenje. Za vrijeme Staljina cijeli je jedan narod protjeran iz svojih mjesta prebivališta na sjevernom Kavkazu, optužen da je navodno surađivao s njemačkim Wehrmachtom 1942.-43. Zatim, nakon Staljinove smrti, Ingušima je dopušten povratak u svoja mjesta stanovanja, kao i njihovim deportiranim susjedima Čečenima.
Moderna Rusija, kao i Staljinov Sovjetski Savez, totalitarna je diktatura i zatvor za narode koji žele živjeti i stvarati slobodno. Dana 23. februara 2024. Vrhovna Rada Ukrajine usvojila je Rezoluciju kojom se priznaje pravo Inguša na stvaranje nezavisne suverene nacionalne države, osuđuje zločine Rusije nad Ingušima i vraća teritorijalnu cjelovitost Ingušetije. Prošle je godine Odbor za neovisnost Ingušetije najavio početak formiranja oružanih snaga Ingušetije. Inguši se suprotstavljaju Moskovskom carstvu i u svojoj domovini i u redovima Obrambenih snaga Ukrajine. Tokom bitke u Karabulaku ruski vojnici upotrijebili bacače plamena "Bumbar" protiv pobunjenika u području višesspratne stambene zgrade. Ruske trupe ne obraćaju pažnju na prijetnje životima civila ni u Ukrajini ni na teritoriju Ruske Federacije. Nisu inguški pobunjenici teroristi, kako ih proglašava Kremlj, već ruski vojnici koji su ih pokušali uništiti.
A prije tačno dvije godine ruska je avijacija napala porodilište u Mariupolju. Povrijeđeno je 17 osoba, među kojima su trudnice i porodilje. Jedna od žena umrla je zajedno s djetetom. Rusija protiv Ukrajine vodi genocidni rat, koji je popraćen sistemskim kršenjem međunarodnog humanitarnog prava i ratnim zločinima.
Snimke tragedije Mariupolja tokom ruske opsade postale su široko poznate zahvaljujući hrabrom radu fotoreportera. Rusija ne može sakriti svoje zločine lažima i obmanama. Ruska propaganda je lagala, kao da je porodilište u Mariupolu bila vojna baza pukovnije Nacionalne garde „Azov“, a trudnice su se navodno vozile na mjesto vazdušnog napada na "inscenaciju". No, trudna Marianna Pidgurska s fotografije koju je snimila Jevgenija Maloletka i doista je trebala roditi u kasnije bombardiranom porodilištu, nije bila "glumica" kakvom ju je ruska propaganda isprva proglasila.
Uprkos činjenici da je Rusija dovela u opasnost život ove žene i njenog nerođenog djeteta, te lagala i ismijavala njenu nevolju, Pidgurska je kasnije bila prisiljena postati poslušno oruđe ruske propagande na privremeno okupiranim područjima. Drama Marianne Pidgurske zapravo je minijaturna priča o tome kako agresorska država planira postupiti sa svim Ukrajincima: pretvoriti žrtve svog nasilja u zaplašene vjerne podanike koji im "opraštaju" sve nepravde.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR