Čuvari naše savjesti

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Kad god bi neko od eksponenata velikosrpske ideologije u Crnoj Gori, što bi se reklo “usrao motku”, kao po pravilu javio bi se neko iz tzv. NVO sektora da uneređenog preseli u drugi plan. Da počisti nered. Da uglanca pod zasranog WC-a. Da u fokus skandala postavi nešto drugo, sporadično, ni od kakvog značaja.

Tako je bilo i sada. Kad je prije nekoliko dana na Cetinju organizovan protest protiv gdina Andrije Mandića, predśednika Skupštine i gordog četničkog vojvode.

Jeste, Andrija Mandić je vaktile s posebnim ponosom i neskrivenim zadovoljstvom isticao privilegiju i čast koju su mu ukazali dodijelivši mu titulu četničkog vojvode. Iako gdin Mandić u potonje vrijeme sebe nastoji prikazati kao inkarnaciju Mahatme Gandija, njegova iskonska, ravnogorska priroda mu ipak ne dozvoljava da svoje scenske performanse učini vjerodostojnima.

I kako onda vjerovati umjetniku, ako je igrokaz neuvjerljiv, i bledunjav, poput lica Dritana Abazovića u času kad je shvatio da će se iz svoje diktatorske palate preseliti na margine crnogorske politike. Da više neće s kamarilom posilnih voziti biciklo ulicama Njujorka, a sve o trošku građana. Znajući da Vijesti neće na naslovnim stranama pitati: “Ko okreće pedale o trošku Države?” Jer, Dritan je nastao u njihovoj laboratoriji, i zar će njegovi tvorci pitati ko to vozi biciklo Petom avenijom, kao što su godinama pitali ko je pušio o trošku Države?!

Ipak, pušenje je štetno po zdravlje i može izazvati impotenciju, a vožnja bicikla je pola zdravlja, pa razlog selektivne upitanosti nad crnogorskom stvarnošću valja tražiti u tome, nikako u političkoj prostituciji tabloida Vijesti.

No, ipak, vratimo se dežurnim higijeničarima.

Da smo u kakvom Tarantinovom filmu takve bismo mogli zvati i “čistačima”. Znate scenu u Petparačkim pričama, kad lik kojeg tumači John Travolta puca u lice Marvinu, a Samuel L. Jackson je prinuđen zvati “čistača” Wolfa (Harvey Keitel), ne bi li počistio njihova sranja? E, tako vam je i u crnogorskoj politici. Naši “wolfovi” su režimski tabloidi i tzv. nevladini, a zapravo vladini komentatori aktuelnih zbivanja.

Najtragičnije u svoj toj farsi je što je već neko vrijeme u Crnoj Gori svako, ali baš svako, pozvan da nešto “smatra”, da nešto palamudi, pučki rečeno. Tako smo ovih dana od izvjesnih pojava, bitnih koliko i sudske presude u “slučaju Raonić”, mogli čuti da će protiv onih koji su neprimjereno skandirali na Cetinju, a povodom dolaska četničkog vojvode, podnijeti prijave.

Kažu oni koji već neko vrijeme “smatraju” da je skandiranje bilo homofobno i da ga valja sankcionisati. Saglasan. Ali, ipak, neće moći. Izolovani incident, iliti grupica koja određene predstavnike vlasti naziva pederima hronološki je na kraju grehova, kojima se gospođa, koja kani podnijeti prijavu, morala pozabaviti.

Zanemarimo značaj iste, zapravo, njegovo odsustvo. Ničim ne pravdajući stupidne, infantilne ispade grupice prisutnih, pitao bih čuvare naše savjesti i ljudskih prava đe su bili kad je počivši Risto Radović parade ponosa zvao Sodomom i Gomorom, a nakon njih kadio ulice tamjanom, ćisteći ih od “smrada homoseksualizma”, kako je sam govorio? Da li je tad uvažena komentatorka crnogorske zbilje, koja se nalazi na čelu jedne lgbt organizacije, podnijela prijavu protiv Rista Radovića? Ili protiv onih, koji su nakon Ristovog anatemisanja lgbt populacije, učesnike parade ponosa gađali kamenjem, na njih fizički nasrtali, a prostorije koje koriste više puta demolirali?

Da li je ova čuvarka naše savjesti makar osudila poziv na linč lgbt populacije, koji je uputio Risto Radović? Nije. Naravno da nije. Kao što nije ni gomilu onih poziva na linč koji su uslijedili nakon poziva nekad vrhovnog gurua svetosavlja.

Puna usta ljudskih prava, borbe protiv homofobije, mizoginije i drugih demona, a u stvari duplo golo. Laž. Licemjerje. Odbrana ideologije u čijoj su perspektivi homoseksualci “bolesni, izopačeni, i neko kog treba linčovati”, “rehabilitovati”, obično štanglama i kamenjem.

Da li je dežurna sutkinja, koja valjda uživa doživotni mandat na čelu jedne NVO, prijavila, recimo, Vojislava Šešelja, kad je objavio ogavni pamflet "Montenegrinska k*****tija Draginja Vuksanović"?! Nije. Naravno da nije. Ili kad je toliko puta Crnogorke vrijeđao na najvulgarniji i najprimitivniji način? Opet nije.

Toliko o borbi protiv mizoginije, homofobije i ostalog. Da li je izvjesna B., koja “nešto smatra”, podnijela prijavu protiv nacionalističkog portala Borba i autora karikature u kojoj se Oskar Huter dovodi u vezu s Adolfom Hitlerom, jer se nadasve duhoviti kreator ovog naci-uratka pita preziva li se Oskar Huter, ili Hitler? Nije, dakako da nije.

Prijave su privilegija onih građana Crne Gore kojima nije pokrovitelj Aleksandar Vučić, a duhovni otac Vasilije Kačavenda. Prokazani pedofil, kojim se naša nvo čuvarka savjesti nikad nije bavila. Čak ni u dokolici dok je krstarila morem na jahti bivšeg premijera.

Mogli bismo ovako u nedogled. Mogli bismo nabrajati danima sve ono čime se neko ko se nalazi na čelu jedne takve organizacije morao baviti, a nije. I sve ono čime se bavi, a u službi je homofoba, u mantijama, u odijelima, ali uvijek u vlasti. Vrhunac apsurda je držati slovo o lgbt populaciji i njihovim pravima, a promovisati i afirmisati one koji bi “pedere” pred streljački stroj, ili u gasnu komoru. No, mi živimo apsurd. Navikli smo, zar ne?