Patološka mržnja

Piše: Zoran Piperović

Zovu me prijatelji, zovu me, što je najgore, i sestre, obije duboko u osmoj deceniji. Pitaju: što je Komnenić navalio. Nema emisije u kojoj ne pita kako si kao nedostojan mogao da se upišeš šu advokate 2004. godine.

Sestre, mrčne, u "manite".

Ja se ponadao da će Petar negdje naići na memoare Pabla Nerude, nobelovca, koji opisuje kako je kao čileanski konzul obišao svaki bordel po svijetu. I da će napraviti emisiju kako da mu švedski komitet oduzme to priznanje kao nedostojno.

Komneniću, vraže mali.

Dobro i uporno pokazuješ, da me, ti znaš zašto - patološki mrziš.

Čak me mrziš, više nego me mrziš.

Taj višak mržnje tvoj hipotalamus još nije preradio.

Ozbiljnu si grešku napravio.

Intelektualno si niskofrekventno našpanovan, pa te nedostatak unutrašnjomoralne nekonzistentnosti sprečava da meni budeš ozbiljan takmac, uz fakat da te magla pokrila onomad, kada je Svevišnji ljudima dijelio elementarne osobine pristojnosti.

Zbog sestara, dajem ti čvrstu vjeru.

Prvi put kad ustanem na lijevu nogu objaviću već napisanu kolumnu.

Ona će govoriti o svačijoj nedostojnosti.

I biće sve živa istina.

P.S: Daviš mnome sve goste. Davio si ministra Milovića, davio si Begovića i sudiju Kovačević, imao si namjeru da to isto radiš sa Vesnom Medenicom, pa si odustao u zadnjem trenutku.

Znaš da to znam.

P.S.2: Nemoj poslije da zoveš.

One (znaš koje) koje si zvao i moljakao da mi se kolumna (znaš koja) ukloni sa portala.

Možda ti se ne jave.