Zemljotres

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Hermetička maksima kaže "Quod est superius est sicut quod inferius" ili "Kako je gore, tako je dolje". Ova formula jezgrovito upućuje na čovjeka kao mikrokosmos ili na svemir kao makanthropos, as you like it. Može se prevesti i kao: Kako je unutra, tako je i vani.

Prekjuče nam se tako desio politički zemljotres u vidu skandalozne sjednice Vlade na kojoj je, tako vele upućeni, bio svega. "Nabodi ga", možda se sjećate te ljupke epizode iz vremena Krivokapićeve Vlade. Takvo ponašanje je kontinuitet svih vlada formiranih poslije 20. avgusta. Nije to ništa novo ni slučajno. Gdje su ljudi tu je i dogovor. Gdje su neljudi, tu su neizbježno haos, niske strasti, podmetanja, prisluškivanja, ucjene i ostali nimalo lijepi fenomeni. Kakve su ti misli, takav ti je život! A jutros su nas dobro prodrmale i sile prirode.

Elem, kad god se desi zemljotres, pažljivo čitam komentare na našim i regionalnim portalima i uvijek ostajem frapiran količinom gluposti. Po običaju, u komentarisanju prednjače vjernici (to jest "vjernici") i njihova priča ide otprilike ovako: Bog je velik. On sve vidi: i kad neko opljačka kladionicu i kad vara ženu i kad utaji porez. Budući da sve vidi, a vječan je pa mu se niđe ne žuri on dugo trpi ali kad odluči da kažnjava onda je to, znate, u velikom stilu, tipa Imperija uzvraća udarac. E sad, u istom komentaru gdje se ljudi sadistički slade kako je Bog osvetnik i kako će nas sve pobit' jer bolje ni ne zaslužujemo narator obično nastavlja u stilu da treba da se okrenemo Bogu i u njemu nađemo spas jer je on čista ljubav. Ako nas i kažnjava, to je valjda za naše dobro. Kad mlada osoba oboli od malignog tumora, to je za njeno dobro? Moram priznati da me to zbunjuje. Kako je to Bog istovremeno dobar i zao? Možda su naši mislioci sa portala čitali Nikolu Kuzanskog i znaju da je po njemu Bog "coincidentia oppositorum". Ma nisu, šalim se samo. Ali u katastrofalnim zemljotresima stradaju podjednako i dobri i loši tako da teza o Božjoj osveti baš i nije održiva.

Ali polako čitaoče, ne trči pred rudu sa zaključkom da sam ja nekakav racionalista koji sve objašnjava pomjeranjem tektonskih ploča, iako je to pomjeranje nesumnjivo eficijentni, ali ne nužno i finalni uzrok zemljotresa. Daleko od toga. U izvrsnoj studiji "Tumačenje prirode i psihe" koju je Karl Gustav Jung napisao sa fizičarem Paulijem razmatraju se mnogi fenomeni gdje priroda kao da reaguje na misaone talase čovječanstva. Tu je prvi put uveden pojam sinhroniciteta koji nauka (koja ponekad zna biti jednako konzervativna kao crkva) za sada ne priznaje. Sinhronicitet se dešiniše kao smisaona nekauzalna povezanost.

Fenomeni sinhroniciteta nam se dešavaju stalno ali ih mi često ne primjećujemo. O tome ipak više nekom drugom prilikom.

Neki drugi građani koji nisu toliko u božjoj partiji zemljotres komentarišu u stilu : "Tek sad vidiš da je život ništa." Really? Tek sad?

Ajde da je bio kao onaj iz 1979-e pa i da razumijem. Inače, odavno sam primijetio da se našem narodu impuls za filozofiranje budi tek pred kapelicom. "Eh, što ti je ovaj život"- "Danas čovjek sjutra crna zemlja"- "Baš je život ništa" etc. Na groblju svaki čovjek, koliko god inače ne-misaon bio, za momenat postaje Seneka, Sartr, Kjerkegor i shvata da "pulver et umbra sumus". Nakon što obavi po meni perverzni obred saučešća, vraća se redovnim aktivnostima, svojim kolima, kladionici i rukometu. Filozofski duh ispari čim se na smrt više ne misli.

Eto, tako vam je to. As above, so below. Prvo je igla na poligrafu počela da skače, pa onda pritisak Šaranoviću a sad su, evo, i seizmološki aparati poluđeli. Nadam se da će se tlo postepeno smiriti a politici Crne Gore, dozvolite mi da to kažem, zapravo je potreban megazemljotres, cunami ako baš hoćete. Ova vlada će pasti a DPS mora naći način da (sa tradicionalnim ili nekim novim saveznicima) na izborima dođe do većine ako želimo da izbjegnemo nešto mnogo gore od bilo kojeg zemljotresa.