Ukrajina ima zakonsko pravo ne samo da se brani, već i da uzvrati udarce neprijateljskoj teritoriji

Za Antenu M piše: Oleksandar Levčenko

Proteklih dana ukrajinski dronovi napali su objekte u 9 regiona Ruske Federacije. Među pogođenim preduzećima su i rafinerije nafte u regionima Orel, Nižnji Novgorod i Rjazan. Posljednja je pogođena rafinerija Novoshahty u Rostovskoj oblasti.

Mora se shvatiti da je Rusija prva pokrenula rat protiv Ukrajine dronovima i projektilima. Stanovnici Ukrajine i civilna infrastruktura gotovo svake sedmice pate od ruskog terora. Posljednje tragedije dogodile su se u Krivom Rogu i Sumah.

Ukrajina ima zakonsko pravo ne samo da se brani, već i da uzvrati udarce neprijateljskoj teritoriji. Stoga, ruski su stratezi pogriješili, vjerujući da je mirne Ukrajince moguće terorisati stalno i nekažnjeno.

Kako se pokazalo, ogromnu teritoriju Ruske Federacije je mnogo teže pokriti ruskom protivvazdušnom odbranom, a najnoviji napadi na rafinerije nafte dokazali su da Rusi u potpunosti ne mogu da se nose sa ovim zadatkom. Radijus pogađanja ciljeva ukrajinskih borbenih dronova stalno se povećava.

Ukrajina principijelno ne napada civilno stanovništvo Ruske Federacije i ne koristi zapadno oružje za izvođenje operacija na neprijateljskoj teritoriji. Napadi na ruske rafinerije nafte nanose ozbiljnu štetu ruskoj trgovini naftnim derivatima, od koje Kremlj zarađuje za vođenje rata protiv Ukrajine. Stoga će Kijev nastaviti praksu uništavanja ruskih strateških objekata koji rade za rat i uništavanje ukrajinskog naroda.

U međuvremenu, Državna duma Ruske Federacije registrovala je nacrt zakona o priznavanju "nezakonite" odluke sovjetskih vlasti iz 1954. u vezi sa pripajanjem Krimske oblasti Ukrajini.

Pokušaji revizije i "poništenja" odluka iz 1954. nisu novi. Ruski parlament je takvu rezoluciju usvojio još 1992. Prenos Krimske oblasti u Ukrajinsku SSR 1954. godine odvijao se u okviru tada važećeg zakonodavstva i odgovarao je raširenoj praksi teritorijalnih transfera između saveznih republika.

Na primjer, 1926. godine, prema odluci Moskve, grad Taganrog i značajne teritorije, koje čine trećinu moderne Rostovske oblasti, prebačene su iz Ukrajine u Rusku Federaciju. Odluka iz 1954. imala je objektivnu osnovu. Na kraju krajeva, kada su ruski došljaci koji su stigli iz dalekih ruskih krajeva, kada je staljinistički režim deportovao sve krimske Tatare sa teritorije poluostrva, a njihovu imovinu i zemlje zaplijenili novopridošli Rusi koji su živjeli u potpuno drugačijim klimatskim zonama, postalo je jasno zašto su doveli ekonomiju Krima u potpuni haos.

Stoga je rukovodstvo Kremlja donijelo odluku da poluostrvo pripadne Ukrajini, što je doprinijelo poslijeratnoj obnovi Krima zahvaljujući značajnim ukrajinskim resursima i razumijevanju Kijeva za upravljanje poljoprivredom u takvim prirodnim uvjetima. Kakve god bile odluke iz 1954. godine, ali već nakon raspada SSSR-a, Rusija je pravno, dokumentovano i nedvosmisleno priznala granice moderne Ukrajine i bilateralno i multilateralno, i uz to se obavezala da garantuje njihovu nepovredivost.

Ukrajina je, zauzvrat, predala Ruskoj Federaciji sav svoj nuklearni potencijal i mnoga strateškog oružja, koje se sada podlo koristi protiv ukrajinske države. Ove i druge slične "zakonodavne inicijative" su bezvrijedni pokušaji ruske diktature da legitimiše vlastita teška kršenja međunarodnog prava. Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine nazvalo je djelovanje Državne dume o ovom pitanju "paničnom inicijativom". Uostalom, Moskva je svjesna neminovnosti deokupacije poluostrva. Ovo je jednostavno bezvrijedan pokušaj diktature Kremlja da legalizuje vlastita teška kršenja međunarodnog prava.

17. marta ove godine Putinov režim ponovo krši međunarodno pravo i sprovodi takozvane "izbore", posebno na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine. Prijevremeno "glasanje" je već počelo. Ruski izbori na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine su nezakoniti i nevažeći sa stanovišta ukrajinskog i međunarodnog zakonodavstva.

Moskvu ne zanima odnos građana Ukrajine na privremeno okupiranim teritorijama prema Putinu. Kao rezultat toga, biće objavljen procenat glasova "za" naslikanih u Kremlju. Takozvani "izbori" su još jedno oruđe za potčinjavanje nasilno okupiranih teritorija.

Državljani Ukrajine su prisilno primorani da učestvuju u ovoj farsi. Ukrajinci na privremeno okupiranim teritorijama pružaju aktivan i pasivan otpor okupatorima, izlažući se represijama i kaznenim akcijama ruskih specijalnih službi.

Nakon takozvanih „izbora“, propaganda Kremlja će cinično lagati o „visokom stepenu izlaznosti birača“ i, naravno, Putinovoj „podršci“ na osvojenim ukrajinskim područjima. To je još jedan razlog zašto se "reizbor" kremaljskog poglavara ne može ni na koji način priznati. A sam Putin je dao intervju poznatom propagandisti Kremlja Dmitriju Kiseljovu.

Tokom razgovora, diktator je još jednom izjavio da je "spreman za mirno rješenje". Putin nije dodao ništa novo staroj "pregovaračkoj" retorici Kremlja. Inzistira i na legalizaciji svojih osvajanja. Stav Moskve je kategorički neprihvatljiv i ne može poslužiti kao osnova za mirovne pregovore. Kijev je jasno izjavio da se rat može okončati samo na osnovu "formule mira" zasnovane na međunarodnom pravu, a ne na hirovima osvajača i principima "banditskog" Peterburga. Putinovi zahtjevi za "sigurnosnim garancijama" za Rusiju zapravo znače garancije nekažnjivosti i mogućnost nastavka agresije.

Dan kasnije, D. Medvedev, bivši predsjednik Ruske Federacije, a sada Putinov zamjenik u Vijeću za nacionalnu sigurnost, također je najavio planove Moskve za okončanje rata u Ukrajini. Oni svjedoče o želji za potpunom likvidacijom ukrajinske državnosti i njenog pravnog subjektiviteta. Stoga, Putinove „mirotvorne“ inicijative ne bi trebale nikoga dovesti u zabludu. Moskva nije zainteresovana za mir, već za smanjenje otpora Ukrajinaca i slabljenje podrške saveznika Kijeva.