Ruska diktatura odavno nema nikakve veze sa demokratijom, a posebno sa procedurom otvorenih i konkurentnih izbora

Za Antenu M piše: Oleksandar Levčenko

Od 15. do 17. marta 2024. u Ruskoj Federaciji i na okupiranim teritorijama pod kontrolom Putinovog režima održavaju se tzv. "predsjednički izbori". Ruska diktatura odavno nema nikakve veze s demokratijom, posebno procedurom otvorenih i konkurentnih izbora. Nema sumnje da će Putin ponovo biti proglašen "pobjednikom" izborne trke. Zahvaljujući nezakonitoj manipulaciji ustavom Ruske Federacije, totalnoj propagandi i uništavanju bilo kakvih manifestacija političke konkurencije, Putinov režim je na vlasti već skoro četvrt vijeka. Ruske izborne kampanje odavno su se pretvorile u farsu i imitaciju pokazivanja volje. Posljednji relativno konkurentni predsjednički izbori u Ruskoj Federaciji bili su davne 1996. godine, iako su njihovi rezultati najvjerovatnije također falsifikovani.

Ruski izborni sistem generalno ne zadovoljava međunarodne demokratske standarde, jer ignoriše jednakost, tajnost glasanja, slobodno izražavanje volje, ravnopravno predlaganje kandidata, javnost i otvorenost izborne kampanje, slobodu vođenja kampanje, nepristrasnost prema učesnicima izbora. Vladimir Putin održava vlast ne slobodnom voljom naroda, već manipulacijom ruskog Ustava, propagandom, eliminacijom svake političke konkurencije i upotrebljavanjem političkog nasilja, uključujući i atentate na istaknute nezavisne političke ličnosti. Putin nema pravo da učestvuje na izborima od 15. do 17. marta 2024. godine.

On je već dva puta iskoristio priliku da dva mandata zaredom bude predsjednik Ruske Federacije. Ruski ustav nije predviđao mogućnost trećeg, a de facto, petog predsjedničkog mandata, te su stoga 2020. godine u njega unesene izmjene i dopune koje su omogućile "izuzetak" samo za jednu osobu - Putina. Kako priroda ove odluke, tako i proceduralne povrede učinjene prilikom izmjena i dopuna Osnovnog zakona dovode u pitanje mogućnost priznavanja Putina kao legitimnog predsjednika Ruske Federacije nakon isteka njegovog mandata, dobijenog 2018. godine.

Putinov režim ne bježi od gangsterskih metoda i fizički eliminiše političke protivnike. 2015. godine ubijen je Boris Njemcov, a 2024. godine Aleksej Navaljni. Ruska diktatura odavno nema nikakve veze sa demokratijom, a posebno sa procedurom otvorenih i konkurentnih izbora. Tokom izbora ne postoji kontrola međunarodnih institucija nad organizacijom izbornog procesa i tokom glasanja, a mogućnosti posmatranja za građane Rusije su ozbiljno ograničene.

Na izborima za šefa ruske države odavno nema intriga. "Pobjednik" izbora 2024. odavno je određen unaprijed. Brojnim opozicionim kandidatima nije dozvoljeno da učestvuju na izborima, uključujući i one koji su ispunjavali sve formalne uslove za prijem kandidature. Kremlj je bio primoran da povuče sa izbora čak i svog "opozicionog" kandidata B. Nadeždina, čija je mirotvorna i antiratna retorika dobila neočekivano visok nivo podrške među Rusima i mogla je stvoriti pravu alternativu V. Putinu.

Kampanja za Putina je totalna i apsolutno dominantna. Izborni rezultati mogu biti dovedeni u pitanje na formalnoj osnovi u skladu sa klauzulom 1.4 člana 85 Federalnog zakona „O izborima predsjednika Ruske Federacije”, koji predviđa mogućnost sudskog poništenja rezultata izbora, ako „kandidat , priznat kao izabrani, koristio je prednosti službenog položaja, a navedena povreda ne dozvoljava da se otkrije prava volja birača”.

Ruske vlasti su zabrinute ne toliko zbog Putinove podrške koliko zbog izlaznosti na izborima. Stoga će "slikati" ne samo podršku aktuelne vlasti, već i samu izlaznost. U prvoj deceniji 2000-ih, ruske vlasti su uložile ogromne resurse u potcjenjivanje bilo kakve političke aktivnosti građana Ruske Federacije. Sada, naprotiv, pokušava da dobije što veći odaziv na izborima.

Još na Putinovim izborima 2018. godine bilo je nemoguće utvrditi rezultate glasanja u desetinama regiona Ruske Federacije. Odnosno, Rusija ima nelegitimnog predsjednika najmanje 6 godina. Prema svim kanonima civilizovanih zemalja, Putina ne treba zvati drugačije nego "de facto šef Ruske Federacije". Ruske vlasti pribjegavaju falsifikatima i na aktuelnim "izborima".

Odlučeno je da se izbori produže za nekoliko dana, prošire mogućnosti elektronskog glasanja, koje nijedna stranka ne može ni na koji način da kontroliše. Nelegitimnost bilo kakvih objavljenih rezultata dodatno potvrđuje nezakonitost i prisilno učešće miliona ukrajinskih državljana sa privremeno okupiranih teritorija na takozvanim "izborima za predsjednika Ruske Federacije". Izbori na okupiranim teritorijama druge države u suprotnosti su sa dva osnovna međunarodna dokumenta – Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.

Centralno izborno povjerenstvo(CIP) Ruske Federacije objavilo je "posebnost" provođenja "izbora", koja su direktno u suprotnosti sa saveznim zakonom "O predsjedničkim izborima Ruske Federacije" i stvaraju pretpostavke za falsifikovanje. Konkretno, CIP je dozvolio glasanje ne samo sa ruskim pasošem, već i sa ukrajinskim ličnim dokumentima, da se akredituju novinari "po posebnom redosljedu", kao i da se glasački listići i druga dokumenta premjeste "na sigurno mesto" u slučaju prijetnji.

Osim toga, lokalnim povjereništvima je dozvoljeno da skrate vrijeme glasanja i da ne objavljuju podatke o članovima biračkih komisija. Kako bi umjetno povećao izlaznost na privremeno okupiranim ukrajinskim teritorijama, Kremlj aktivno deportuje Ukrajince nelojalne Rusiji i zamjenjuje ih Rusima. Dakle, oko 50.000 Rusa iz depresivnih regiona Ruske Federacije već je dovedeno u Mariupolj.

Međunarodna zajednica nije priznala rusku aneksiju Krima 2014. i okupaciju četiri regiona Ukrajine 2022. godine. Narušavanje suvereniteta Ukrajine, nemogućnost slobodnog izražavanja volje i uključivanje ukrajinskih građana u glasanje, često pod prijetnjom oružjem, najznačajniji su razlozi za nezakonitost izbornog procesa.

Prvi korak ka formalnom nepriznavanju Putina napravila je Parlamentarna Skupština SE u preporukama evropskim vladama u oktobru prošle godine, priznajući nelegitimno "nuliranje" Putinovog mandata na vlasti. Ista preporuka izrečena je prošlog mjeseca na sastanku ministara vanjskih poslova EU. O sličnoj inicijativi raspravljalo se i u američkom Kongresu. Brojni članovi Evropskog parlamenta i drugi političari također su pozvali da se ne priznaju rezultati ruskih predsjedničkih izbora, a time i Putinov legitimitet.

Lideri zemalja G7 na online samitu 24. februara 2024. godine usvojili su izjavu o nepriznavanju "izbora" koje Rusija sada provodi ili će ikada provesti na okupiranim ukrajinskim teritorijama. Putina traži Međunarodni krivični sud zbog sumnje da je počinio teške ratne zločine. Nalog za njegovim hapšenjem raspisan je tačno godinu dana prije tzv. "izbora".

Međunarodni zločinac ne može biti predsjednik države. Jedini logičan i pošten politički odgovor međunarodne zajednice biće odbijanje priznanja Putina kao legitimnog lidera Rusije. Kao što se ne priznaje legitimitet Nicolasa Madura u Venecueli i Aleksandra Lukašenka u Bjelorusiji.

Gotovo šezdeset zemalja UN osudilo je pokušaje Ruske Federacije da organizira nezakonite predsjedničke "izbore" na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine. U zajedničkom saopštenju se navodi da je "održavanje izbora na teritoriji druge države članice UN-a bez njenog pristanka očigledno nepoštivanje principa suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Prema međunarodnom pravu, takvi izbori nemaju pravnu snagu."