Her Flik

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović 

“Lažovu ne vjeruju čak ni onda kad daje časnu riječ da laže”

Ili: “Ne vjeruj Demokratama i kad darove nose.” Zapravo, ne vjeruj im nikada, a naročito im ne vjeruj kad drže slovo o časti. Znate, ko o čemu Demokrate o časti, a Sasha Grey o poštenju. No, nije umjesno u isti kontekst staviti slavnu porno glumicu i političke prostitutke. Ona je svoju karijeru ipak gradila u znoju lica svog. A oni u znoju lica našeg. Ovih dana aktuelna je tema novi direktor policije. A đe je direktor policije, tu je i ministar, policije dakako. Među pučanstvom već odavno znan i kao Her Flik, groteskni oficir Gestapoa, jedan od najupečatljivijih likova u kultnoj humorističkoj seriji „Alo, alo". Onih likova koje pamtite i nakon nekoliko decenija od emitovanja serije. Taman kad smo pomislili da poslije Urinog batlera na čelo policije ne može doći niko ko mu može izaći na crtu u beskrupuloznosti i prilaganju Crne Gore na oltar Aleksandru Vučiću, gle čuda, stvarnost nas po ko zna koji put demantuje. Ili potvrđuje. Nije da smo od novog ministra policije očekivali patriotizam i odanost zemlji čiji budžet bjesomučno rabi?

Naprotiv. Očekivali smo baš ono što čini. Ono što Her Flik jeste. Još jedan partijski aparatčik u službi druge države. Neko ko dolazi iz partije čije su gazde u Beogradu ponaša se sasvim u skladu s programom i ciljevima kamarile kojoj politički pripada. Naš Her Flik se najednom iz opštinske fotelje premetnuo u ministarsku, pa bi se razlog njegovog diktatorskog djelovanja mogao tražiti i u tome. Jer, do juče ste bili tek još jedan klon u partiji klonova, a danas ste ministar jednog od najvažnijih resora u Vladi. Diktator nije nužno na čelu Države, diktator može biti i predśednik mjesne zajednice. Samovolja, bahatost, gaženje zakona i Ustava nije ništa novo kad govorimo o Demokratama. Od 2020. do danas svoju su prirodu toliko puta obznanili svijetu. Pitanje je ko su oni koji u njima i dalje vide ljude koji su Crnu Goru izbavili iz tridesetogodišnjeg ropstva? Ko su oni koji u njima i dalje vide političare čiji je cilj uspostavljanje vladavine prava?

Širom zatvorenih očiju i danas, nakon četiri godine izdaje Crne Gore, ova partija uživa povjerenje mnogih. Iako iz dana u dan posvećeno dokazuju svoju servilnost zvaničnom Beogradu a Crnu Goru guraju u sve dublju jamu, koju su počeli kopati 2020. Ova pseudograđanska, a zapravo velikosrpska bratija, demonstrira drskost na kojoj bi pozavidio i četnički vojvoda Andrija Mandić. Narativ koji ih protokom vremena sasvim obuzima imanentan je partijama iz zemlje u kojoj se nalazi njihova centrala.

Kad narastu, i ako narastu, Demokrate bi htjele biti SNS. U svojim javnim nastupima oni to već i jesu, jer kao što Vučićevi posilni u Srbiji neumorno buncaju o “žutima”, tako i njegovi posilni u Crnoj Gori danonoćno opsesivno naklapaju o bivšem režimu! Četiri godine je taj režim bivši, a Demokrate, valjda uskraćene za epifaniju, variraju jednu te istu mantru. DPS. DPS. DPS. I to je sve. Onima koji su za njih glasali nemaju što da ponude, osim tradicionalnih deluzija o bivšima. Dakle, prošlost. Sadašnjost i budućnost nijesu u programu ove partije.

Bahatost Ministra unutrašnjih poslova i njegova ambicija da smjenjuje i vaspostavlja direktore policije mimo zakona samo potvrđuje ono što smo odavno znali – Demokrate su varalice, kojima su puna usta slobode, prava, pravde, i na koncu demokratije, a čine sve ne bi li zarobili institucije, i iste podredili vlastitim interesima. Opštine u kojima vladaju, preduzeća kojima upravljaju, ministarstva na čijem su čelu dokazuju da je sve u vezi s njima laž. Nepotizam, korupcija, partitokratija, autokratija, i sve druge bajke, koje su svojim glasačima čitali za laku noć, danas žive među zidovima svih onih zdanja, koja su podjelom plijena pripala Demokratama. A plijen je bogat. Gozba je carska. Ali gladnih usta je mnogo. Pitanje je dana kad će Vučićeva posluga objaviti kraj nametnute ljubavi. Kad će kidisati jedni na druge. I kad će završiti na političkoj deponiji, na kojoj ih čeka počivša Ura.