Rusija namjerno sprovodi terorističku taktiku, zanemarujući međunarodno humanitarno pravo

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko 

Prije 10 godina, Generalna skupština UN usvojila je rezoluciju o teritorijalnom integritetu Ukrajine.

Ovo je bila prva rezolucija Generalne skupštine UN, usvojena tokom ruske agresije na Ukrajinu, koju je podržalo 100 zemalja.

Rezolucija je potvrdila priznanje političke nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, osudila pseudoreferendum na Krimu i pozvala na odustajanje od bilo kakvih pokušaja promjene ukrajinskih granica uz prijetnju silom ili druge nezakonite metode.

Od tada većina zemalja svijeta, predstavljenih u Generalnoj skupštini UN, redovno izražava podršku Ukrajini u njenoj pravednoj borbi protiv ruske agresije.

Rusija sistematski krši međunarodno pravo i ignoriše konsolidovani poziv svjetske zajednice da se vrati na pravno polje.

Osim moralne podrške, Ukrajina dobija značajnu materijalnu pomoć od mnogih zemalja. Svijet pomaže Ukrajini ne samo iz simpatije ili velikodušnosti, već i zarad obnove globalnog i pravednog međunarodnog poretka koji je narušila Moskva.

U međuvremenu, Posmatračka misija UN-a za ljudska prava u Ukrajini objavila je još jedan 38. izvještaj o stanju ljudskih prava u Ukrajini za period od 1. decembra 2023. do 29. februara 2024. godine. Misija UN-a zabilježila je pogubljenje najmanje 32 ukrajinska ratna zarobljenika od strane Rusa tokom prošle zime.

To je znatno više nego u bilo kojem od prethodnih perioda. Na osnovu rezultata istraživanja oslobođenih iz ruskog zarobljeništva, Misija UN-a je otkrila da su Ukrajinci izloženi raznim brutalnim oblicima nasilja, uključujući i seksualno nasilje. Rasprostranjeni su slučajevi premlaćivanja, strujnih udara, prijetnji pucanjem, prisiljavanja na iscrpljenost glađu i neadekvatnim uslovima pritvora, odbijanja pružanja medicinske pomoći.

Rusija namjerno i sistematski zanemaruje norme međunarodnog humanitarnog prava u pogledu postupanja sa ratnim zarobljenicima.

27. marta Rusi su napali Harkiv navođenim vazdušnim bombama. Jedna osoba je poginula, 19 osoba je povrijeđeno, među kojima i tromjesečna beba.

Ovo je prva upotreba vazdušnih bombi protiv Harkova od 2022. godine, koje se odlikuju velikom snagom i, istovremeno, niskom preciznošću.

Napad je bio usmjeren na višespratnu stambenu zgradu.

Oštećeno je najmanje 14 stambenih zgrada i srednja škola. Ruski agresor namjerno uništava drugi najveći grad Ukrajine - "stambeni blok za stambenim blokom", - kako izjavljuje glavni ruski propagandista Solovjov.

Prethodni napadi na Harkiv imali su za cilj onesposobljavanje energetske infrastrukture grada kako bi život njegovih stanovnika bio nepodnošljiv.

U pozadini ovih napada, ruska propaganda prijeti planovima za napad na Harkov novom vojnom grupacijom od 300.000 vojnika.

Teror okupatora neće zastrašiti Harkov.

Grad je izdržao kontinuirane napade u trajanju od dvije godine.

Istovremeno, vazdušni napad na ukrajinsku energetsku infrastrukturu 22. marta postao je najveći tokom čitavog rata.

Pogođeno je do 50% elektroenergetskih objekata. Najgora situacija ponovo je u Harkovu. Rusi su uništili najveću termoelektranu u Harkovskoj oblasti. Stotine hiljada potrošača ostalo je bez struje.

Žrtve napada na ukrajinsku energetsku industriju su prvenstveno civili. Dakle, Rusija namjerno sprovodi terorističku taktiku, zanemarujući međunarodno humanitarno pravo.

Energetske kompanije ulažu napore da obnove snabdijevanje električnom energijom u domovima Ukrajinaca.

Već postoje uspjesi i u bliskoj budućnosti će biti moguće eliminisati deficit.

Zahvaljujući odbrambenim snagama, spriječeni su ruski planovi za energetski kolaps ove zime, kada su civili posebno osjetljivi na nestanke struje.

Međutim, čak i s početkom proljeća, Rusija je pojačala raketni teror protiv Ukrajine. Za samo nedjelju dana Rusi su napali Ukrajinu sa 190 projektila raznih tipova, 140 dronova Shahed i 700 vođenih vazdušnih bombi.

Država agresor aktivno koristi balističko i hipersonično oružje, koje može postići ciljeve izuzetno brzo, ostavljajući ljudima malo vremena za traženje skloništa i bijeg. Ovi varvarski napadi prvenstveno ciljaju energetske i kritične infrastrukturne objekte i stambene zgrade gusto naseljenih gradova, što rezultira značajnim žrtvama i razaranjima, kao i katastrofama tehnogenog karaktera u čitavim regijama.

Savremeni zapadni sistemi protivvazdušne odbrane sposobni su da obore gotovo sve tipove ruskih raketa kojima Moskva napada Ukrajinu.

Zahvaljujući njima spašeno je na desetine, ako ne i stotine hiljada života.

Ali dostupni moderni i efikasni sistemi protivvazdušne odbrane, posebno američki "Patriot" ili evropski SAMP-T, nisu dovoljni da zaštite Ukrajinu.

Trenutne potrebe Ukrajine za ovim sistemima su mnogo veće od raspoloživih.

Osim toga, potrebno im je više municije. Sistem MIM-104 "Patriot" nije u oskudnim količinama oružja, ali pitanje njegove isporuke Ukrajini zavisi isključivo od političke volje partnera Kijeva.

Ukrajina je trenutno jedina zemlja na svijetu koja je gotovo svakodnevno izložena raketnim udarima.

"Patriot" je potreban ovdje i sada, da zaštiti ljudske živote.

Nedavno su protivvazdušne snage Ukrajine uz pomoć ovog sistema uništile 2 od 2 lansirane hipersonične balističke rakete „Cirkon“, kojima su Rusi napali Kijev sa teritorije Krima.

Od početka rata, ukrajinske snage protivvazdušne odbrane oborile su više od 2.000 ruskih krstarećih i balističkih projektila, spasivši stotine hiljada ljudskih života.

Tokom dvije godine rata punog razmjera, moć ukrajinskih sistema PVO i vještina operatera značajno su porasli. Ukrajinski branitelji neba sada su se dokazali kao najbolji na svijetu.

Međutim, Kremlj povećava broj i snagu raketnih napada na Ukrajinu.

Rusija je počela sve češće da koristi svoje najnovije hipersonične rakete protiv Ukrajinaca, uključujući Kindžal, Onix i Cirkon.

Moderni sistemi protivvazdušne odbrane u Ukrajini i dalje nisu u dovoljnim količinama za pouzdano pokrivanje kritičnih infrastrukturnih lokacija.

Stoga Kijev traži od svojih saveznika da Ukrajini obezbijede dodatne sisteme protivvazdušne odbrane. Od ključne važnosti je i pitanje dovoljnog i pravovremenog snabdijevanja PVO municijom, jer neprijatelj pokušava da iscrpi ovaj resurs neprestanim napadima.