Za Antenu M piše: Oleksandar Levčenko
Dana 27. marta, saborni kongres „Svetskog ruskog narodnog vijeća“ (SNRV) odobrio je „naredbu“ „Sadašnjost i budućnost ruskog svijeta“. SNRV je organizacija Moskovske patrijaršije (MP), a njen položaj, de facto, odražava poziciju Ruske pravoslavne crkve (RPC), koja je u Ruskoj Federaciji u potpunosti povezana sa državom.
Moskovska patrijaršija zapravo služi ideološkim potrebama Putinovog režima bez obzira na hrišćanski moral i crkvene kanone. Takođe, RPC MP integriše prethodne narativne napore Kremlja u relativno koherentnu ideologiju usredsređenu na nacionalni identitet i demografski razvoj koja Rusima obećava period nacionalnog preporoda u zamjenu za društvenu i građansku odgovornost.
U "naredbi", koja je ideološki i politički dokument SNRV snaga, ruska agresija na Ukrajinu proglašava se "svetim ratom u kojem Rusija i njen narod, braneći jedinstveni duhovni prostor, obavljaju misiju sile koja štiti svijet od naleta globalizma i satanizma Zapada." Ovo je značajno pojašnjenje stava ruskih vlasti, koje su do sada pažljivo izbjegavale zvaničnu formulaciju ruske invazije na Ukrajinu kao bilo kakvog "rata".
Osim toga, poglavar RPC je naglasio da je "obnova jedinstva ruskog naroda" zbog rata u Ukrajini ključni uslov za opstanak i uspješan razvoj Rusije tokom 21. vijeka. Ovaj poziv na obnovu je potpuno uništenje ukrajinske nacije i njeno pripajanje Rusiji. "Naredba" negira postojanje ukrajinskog naroda i uskraćuje mu pravo na državnost, te opravdava genocidnu praksu ruskih osvajača u Ukrajini.
Stoga je sredinom decembra 2023. Ukrajina objavila potjernicu za patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom (Vladimir Gundjajev), koji je izjavio da je „ubistva u vršenju vojne dužnosti pere sve grijehe“. Osim toga, u decembru prošle godine podignuta optužnica protiv protoijereja Dmitrija Krotkova, sveštenika RPC sa okupiranog Krima. On je "blagoslovljavao" ruske vojnike da ubijaju Ukrajince. Ruska pravoslavna crkva izjavljuje da je "ruski mir" mnogo širi od državnih granica Ruske Federacije i takozvane "velike istorijske Rusije".
Ovo je neskrivena deklaracija dalje eskalacije agresije, apsorpcije ne samo Ukrajine, već i Bjelorusije, Moldavije, baltičkih zemalja, Kavkaza i Centralne Azije. Putinov režim, preko Ruske pravoslavne crkve, gura Ruse u pseudoreligijski fanatizam i sektaštvo. Nije iznenađujuće da je Ruska pravoslavna crkva inkorporirala većinu ideoloških narativa Kremlja u nastojanju da oblikuje širu nacionalističku ideologiju oko rata u Ukrajini i ruske ekspanzionističke budućnosti.
A u ovom trenutku, državni mediji Bjelorusije objavili su video u kojem diktator Lukašenko, koji je poznati pristalica Ruske pravoslavne crkve, sa komandantom Sjeverozapadne operative bjeloruskih oružanih snaga Naumenko razgovara o planovima za zauzimanje dijela teritorija Litvanije i Poljske. "Suvalski koridor" je uzak dio teritorije zajedničke granice Poljske i Litvanije, koji Bjelorusiju od Kalinjingradske oblasti Ruske Federacije dijeli za samo nekoliko desetina kilometara.
To je najvjerovatnija prioritetna meta mogućeg napada Rusije i Bjelorusije u slučaju njihove agresije na zemlje NATO-a. Zauzimanjem "koridora" bi se osigurala kopnena ruta Ruske Federacije do Kalinjingrada i poremećena kopnena veza baltičkih članica NATO-a (Litvanija, Letonija, Estonija) sa drugim zemljama Alijanse. Distribucija snimka je očito odobrena od strane zvaničnog Minska i predstavlja neskrivenu prijetnju i ucjenu zemalja članica NATO-a koje su susjedne Bjelorusiji uz mogućnost agresije. Koristeći Lukašenka, Putin nastoji zastrašiti zapadne zemlje i natjerati ih da preorijentišu napore i resurse koji imaju za cilj da pomognu Ukrajini da zaštiti "Suvalski koridor".
Poljska je još ranije rekla da mora pružiti manje vojne pomoći Ukrajini kako bi ojačala vlastite oružane snage suočene s mogućom ruskom agresijom. Jasno je da militantnu retoriku diktatora ne treba potcijeniti. Međutim, ruska agresija u baltičkom regionu je u potpunosti moguća samo ako padne Ukrajina. Stoga baltičke zemlje kao nitko drugi shvaćaju važnost podrške Ukrajini upravo sada, a ne gomilanja rezervi za budući rat sa Moskvom, koji će biti mnogo teže dobiti nego zaustaviti ruskog agresora u Ukrajini.
Razumijući potrebu podrške Ukrajini ne samo među zemljama Evrope i Sjeverne Amerike, već i među svim geopolitički uticajnim državama svijeta, ministar vanjskih poslova Ukrajine Dmitri Kuleba posjetio je Indiju. Svrha posjete bila je implementacija prethodnih dogovora lidera dviju država, predsjednika Volodimira Zelenskog i premijera Narendre Modija, uključujući pripreme za prvi Globalni mirovni samit u Švicarskoj i narednu posjetu predsjednika Ukrajine Indiji.
Kuleba je u Delhiju održao niz bilateralnih pregovora, uključujući i sa šefom indijskog ministarstva vanjskih poslova Subramanyamom Jaishankarom. Održan je sastanak ukrajinsko-indijske međuvladine komisije za trgovinsku, ekonomsku, naučnu, tehničku, industrijsku i kulturnu saradnju.
Dvojica šefova spoljnopolitičkih resora su posebnu pažnju posvetila raspravi o "formuli mira" i daljim koracima ka njenoj implementaciji. Nju Delhi tradicionalno ima bliske ekonomske i odbrambene veze sa Moskvom i uzdržavao se od kritikovanja Rusije zbog njenog rata protiv Ukrajine, pozivajući na njegovo okončanje kroz dijalog i diplomatiju. Tokom posjete naglašeno je da Ukrajina nije protiv saradnje Indije i Rusije, ali su bliske veze Delhija sa Moskvom zasnovane na sovjetskom naslijeđu koje je odavno nestalo. Stoga se mora imati na umu da je crvena linija za Ukrajinu indijsko finansiranje ruske ratne mašinerije, uključujući i preko rekordne kupovine ruske nafte.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR