Ne mora se svaki poziv za cirkusku predstavu prihvatiti

Piše: Zoran Piperović 

02.04.

21:55h

Zamjerio mi je jedan rođak što pominjem tetku.

A, mrčio se, čita li, ka nijesi, "San ljetnje noći" - Šekspirov.

I on pominje tetku.

Hermija se žali Lisandru da mora da se uda, po tada važećem zakonu da se ispunjavaju očeve želje, za Demetra.

I što ovaj predlaže?

Bježimo, kod moje tetke.

Koja se nije zvala Velika.

To ime je kasnije postalo popularno u Atini.

Milojko nema tetku, očito, ili nijesu baš bliski.

Ali, vele, ujak je tu.

Pa će Dritan, na premijerskom satu, da postavi pitanje o ujakovom uticaju na kadriranje u sektoru gdje bi on još nešto da se pita skupa sa tigrićima.

Uostalom, ako ćemo pošteno, to pitanje i jeste važno za socijalni i ekonomski položaj građana.

Nijesam vičan ujacima, ali bih Mickeyu preporučio odgovor koji treba da glasi:

Pitanjem ste sami eliminisali pravo da Vam odgovorim, jer bih mu dao na ozbiljnosti, poštovani poslaniče.

I sjeo.

Ne mora se svaki poziv za cirkusku predstavu prihvatiti.

Makar, iz Pinješa dolazio.

P.S. Imao je siroti Svan, Prustov junak, muke sa ujakom Adolfom.

Takođe, nečijim.

Svašta je pomišljao, čak i na dvoboj da ga pozove.

A onda je vidio da se više isplati pozivati se na tetke.