Opet o cjelodnevnoj školi

za Antenu M piše: Slobodan Backović

Šta je cjelodnevna škola? To je obično osnovna škola u kojoj djeca borave i uče, recimo, od 9 do 16 časova, kada su im roditelji na poslu. Za vrijeme cjelodnevnog boravka u školi: djeca imaju nastavu, zatim odmor sa obrokom, eventualnu izradu dnevnih zadataka, vannastavne aktivnosti iz oblasti: jezika i književnosti, prirodnih nauka i matematike, umjetnosti, sporta itd. Ovakvih škola još nemamo u Crnoj Gori. O cjelodnevnim školama i njihovom značaju sam napisao članak 2019. godine koji je objavila Antena M.

U tom članku iz 2019. napisao sam: „Višesmjenski rad škola (kao što je sada slučaj u Crnoj Gori), kratko vrijeme boravka i učenja djece u školama nijesu karakteristike kvalitetnog obrazovanja i znatno utiču na niska postignuća naših učenika. Poseban problem imaju zaposleni roditelji: kako organizovati čuvanje i aktivnosti djece, posebno one na uzrastu od I-VI razreda, kada su ona van škole, a roditelji na radnom mjestu?"

O potrebi i značaju cjelodnevnih škola je diskutovano na okruglim stolovima koje smo organizovali u CANU 2017. i 2018. godine. Preporuke sa ovih okruglih stolova su bile upućene Ministarstvu i prosvjetnim institucijama, a najvažnija je bila: da naše velike gradske osnovne škole, zbog nedostatka prostora i migracionog procesa, rade u više smjena (čak do 5 smjena), zbog čega je neophodna izgradnja novih školskih objekata. Time bi se obezbijedilo da osnovne školame rade u jednoj smjeni sa cjelodnevnim boravkom djece u njima. Mnistarsvo nije odgovaralo na ove preporuke, niti počinjalo izgradnju novih školskih objekata. Rezultat, odnosno posljedice toga vidimo danas svi. Od 2010. godine kada je otvorena škola "21. maj" u Podgorici je napravljena samo jedna školska zgrada iz privatne donacije, u Golubovcima srednja stručna škola i poslije pet godina gradnje 2023. godine je otvorena nova škola "Dušan Korać" u Bijelom Polju.

U nemogućnosti da se vide ključni podaci o školama, obraćam pažnju na stanje u Podgorici sa podacima od prije nekoliko godina. Tada smo u Podgorici imali 13 osnovnih škola koje su imale više od hiljadu učenika (tri sa brojem učenika oko 1000, pet sa brojem učenika od 1000 do 1500 i pet škola sa više od 1500 učenika). Procjena je da u Podgorici treba izgraditi 12 školskih zgrada da bi po školi imali 700 učenika. Tada bi se u 25 osnovnih škola moglo raditi po programu cjelodnevne škole. Kada je Podgorica u pitanju ne treba zaboraviti novu zgradu za gimnaziju.

Problem školskog prostora u Podgorici i primorskim gradovima se mora hitno rješavati zbog čega su potrebna velika sredstva. Sadašnja Vlada može, kao što je urađeno u Hrvatskoj sa Svjetskom bankom, da školske objekte gradi iz kreditnog zaduženja od 100-150 miliona eura. Ili da budžetski izdvaja 15 miliona i za 10 godina izgradi potrebne školske zgrade. Ukoliko Vlada ne uradi bilo šta od ovog to će biti znak da joj nije stalo do obrazovanja mladih i puta Crne Gore u Evropu koji su obećali (tamo cjelodnevne škole odavno postoje).

Ono što treba je da se odmah počne raditi na projektu uvođenja cjelodnevnih škola. Projekat cjelodnevnih škola treba da predvidi: "uzrast učenika koji će biti u cjelodnevnom boravku, vremensko trajanje boravka, dnevni raspored i aktivnosti nastavnika i učenika, potrebe u ishrani djece (u skoro svim zemljama djeca od kuće donose obrok za ručak), broj zaposlenih učitelja i nastavnika itd, u čemu se mogu koristiti brojna iskustva drugih evropskih zemalja i zemalja u regionu“. Treba se podsjetiti da je Zavod za školstvo 2004-2005. bio napravio plan produženog boravka djece u školi koji je imao elemente cjelodnevnog boravka.

Za realizaciju projekta cjelodnevnih škola Ministarstvo prosvjete treba da utvrdi tačan broj potrebnih školski zgrada, da sa gradskim vlastima obezbijede u urbanističkim planovima lokacije tih škola (može biti problem u primorskim opštinama), da planiraju neophodna sredstva i vremenski period za izgradnju ovih škola, da procijene troškove za novozaposlene potrebne za cjelodnevni rad škola kao i benefite koje bi imali zaposleni roditelji djece koja su u cjelodnevnoj školi.

Ne čekajući izgradnju novih školskih objekata cjelodnevna škola se može pilotirati u školama koje sada imaju prostorne uslove za to. U školskoj mreži, uglavnom na sjeveru države, imamo nešto manje od 100 matičnih osnovnih škola koje rade u jednoj smjeni kao i sve njihove područne škole ili odjeljenja. U njima se etapno može uvoditi cjelodnevni rad. Iskustvo stečeno u cjelodnevnom radu ovih škola može biti korisno za rad u novim školskim objektima.

Treba imati u vidu da cjelodnevni boravak i učenje djece u malim školama može značajno doprinijeti poboljšanju kvaliteta njihovog obrazovanja i otovriti im vrata za nastavak srednjoškolskog obrazovanja.