Novi vizuelni identitet RTCG: Sliku svoju ljubim

Za Antenu M piše: Vjekoslav Bojat

Logo je vizuelizovan karakter, skup vrlina i specifičnost subjekta koji se dugo, čak i vijekovima gradi. Ono što u sekundi stvara predodžbu o vama, vašoj djelatnosti, potvrđuje vrijednosti koje ste vremenom uspjeli stvoriti, i namjeravate stvarati još dugo. U logotipu je komprimovan vaš svijet, odnos prema tržištu i stečeno povjerenje i poštovanje. Trendovi dolaze i prolaze  ali vrijednosti traju.

Postoje izuzetne firme, traju kroz čitavu vječnost, odolijevaju iskušenjima, dozvoljavaju sebi čak i poneku avanturu promašenih kampanja, mijenjaju se upravni odbori, zvaničnici ali logo - ostaje. Ne dira se. To je neprikosnovena i nedodirljiva vrijednost. Ukoliko se, pak, utvrdi da ne korespondira sa savremenim vizuelnim ili tehničkim zahtjevima, oprezno, veoma oprezno se pristupa redizajnu jer pri prilagođavanju ne smije izgubiti ni promil svoje dugo sticane prepoznatljivosti. Redizajn je često izazovniji nego i sam dizajn. Logo može da evoluira postupno, u fazama.

Ne treba velika pamet pa razumjeti zašto su brendovi Nikšićko pivo, Coca Cola itd. opstali poštujući izvorni karakter svog vizuelnog identiteta i plemenite komunikacije s tržištem. Drže do sebe. Čuvaju vrijednosti.

Oblikovanje vizuelnog identiteta (u ovom slučaju logo) vjerovatno je najzahtjevniji i najkompleksniji izazov grafičkog dizajna. Zadatak: da minimalnim sredstvima likovne forme dobijete originalan, jasno vidljiv, upečatljiv, sugestivan, superioran, komunikativan, šarmantan... oblik. Kad pogledate tu prostu, jednostavnu formu učini vam se da bi to svako mogao napraviti. Rabota oko njega zapravo surova zamka za diletante.

Četvrti ili peti logo Javnog servisa u posljednjih par decenija nedvojbeno odaje dozu ordinarne neozbiljnosti i nepoštovanja. Neznanje, surevnjivost, sujeta, sitnošićarska namještačina ili nepristojna diletantska igranka.

Indolencija, nepoštovanje ili nesuvislo omalovažavanje vrijednosti se definiše kao primitivizam. Trag narastajućeg primitivizma uz trend urušavanja svega nije teško pratiti niti pročitati razloge. Društvo indolentno prema primitivizmu se determiniše, takođe, primitivnim.

Dakle, novi direktor - novi  logo. Dostojan

Ovu nadasve bezidejnu grafičku tvorevinu i galimatijas sam propratio sa strane. Nisam ni pomislio da konkurišem zato što vam ne treba velika pamet da vidite da se radi o neozbiljnom konkursu. Po tome kako su takvi konkursi sročeni i postaje vam jasno da učešćem samo dajete legitimitet već završenom cirkusu. Što da trošite vrijeme i trud nudeći nešto što se neće poštovati. Nagledao sam se takvih primitivističkih driblinga, a i javnosti je svježe sjećanje na Montenegro airlines.

Konfuzija i flekice pride

Rezultat ovoga konkursa otjelotvoren je u nekoj tipografskoj formi bez karaktera i neartikulisanih kolorističkih fleka po jednom od slova. Vjerovatno su trouglaste. Kažem vjerovatno, jer je njihova uloga toliko minornih proporcija da se i ne vide sem kao fleke. Vjerovatno neka semantika možda i postoji, ali čak i kao dekoracija je daleko od vizuelnosti.

To je trebala biti vrlo jednostavna, uproštena forma. Očišćena i od najmanjeg viška. Da ispuni bezbroj strogih vizuelnih, estetskih i tehničkih zadataka koji, ako se ne ispoštuju - nemate logo, dobili ste konfuziju ili problem. Tako, ne ulazeći u analizu originalnosti, privlačnosti ili karaktera (kojima se ne može pohvaliti) upravo predstavljenog loga RTCG, u oči pada element prvog stepenika u selekciji: kako će vam izgledati taj logo kad se smanji na veličinu od 1cm za aplikaciju na olovku, flešku na primjer, na što će ličiti? Citiraću repliku iz Sibirskog berberina: izmet od muhe. Eto, dosta - nećemo dalje.

(Autor je akademski slikar, kreator mnogih vizuelnih rješenja i dugogodišnji Umjetnički direktor Pobjede)

Ilistracija: Časlav Vujotić