Javno dno

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović 

Kad suspendujete Ustav, zakone, etiku, i na koncu – zdrav razum, žanjete plodove takve śetve. A śetva je avgustovska, śetva slobode.

Danas se u vrtovima u Crnoj nam Gori beru plodovi mraka kojeg je sužnjima donijela sloboda.

Sloboda o kojoj su pojali na političkim protestima, koje su zvali litije. Tako nam ovih dana tzv. Javni servis, na čijem je čelu tzv. Direktor, najavljuje emisiju Stav.

A u Stavu će se beśediti o tome „hoće li Fakultet za crnogorski jezik i književnost dobiti reakreditaciju i nastaviti da radi ili ne”?! Slovo o ovoj temi držaće takozvani direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja. Čak i ako zanemarimo da je takozvani direktor Goran Danilović isključivo politički postavljen na čelo ove agencije, ne možemo zanemariti činjenicu da je Danilović direktor mimo zakona i propisa koji važe u Crnoj Gori.

Istina, samo u pisanim aktima. Jer u stvarnosti se svakog dana čizmom moći zgazi bar nekoliko zakona. Ali, pobogu, zar smo zaboravili Boženu Jelušić i njeno objašnjenje gaženja Ustava, koje je javno priznala, i otprilike nam saopštila: „što se mora, nije teško“.Uz njen tradicionalan stid, koji ju je nekako pratio sve vrijeme dok je Ura na koljenima klečala pred Aleksandrom Vučićem, izdajući Crnu Goru, kao niko nikada.

Svakog dana neki od zakona bude zgažen, čizmom režima, kojem služe i Goran Danilović i Boris Raonić. Ujević bi to nazvao "pobratimstvom lica u svemiru”. U našem je to slučaju ipak pobratimstvo nezakonitih direktora u „srpskom svetu“. Onom Vučićevom dabome, jer i Danilović i Raonić posvećeno služe istom gospodaru. Zato im se može da budu direktori, iako su i jedan i drugi direktori mimo zakona.

U Raonićevom slučaju to potvrđuju i dvije sudske presude, a kad je riječ o Daniloviću, ako i prenebregnemo ostale nedostatnosti, javnost je nedavno svjedočila njegovom padu, i to na prvoj stepenici za polaganje državnog ispita. Dakle, čovjek koji nema položen državni ispit na tzv. Javnom servisu govoriće o Fakultetu za crnogorski jezik i književnost?!

Ako na trenutak zatvorite oči, načuljite uši, prateći zvuk džepnog sata hipnotizera, utonućete u dubok san. A u snu će vam se ukazati tv ekran, na ekranu najava emisije Stav, a u najavi će pisati: „Kako je moguće da su Goran Danilović i Boris Raonić na čelu AKOKVO i Javnog servisa, uprkos zakonima i propisima Crne Gore?!“ Klik. I budni ste! Prije će se ostvariti mokri snovi velikosrpskih nacionalista, u kojima dogodine idu u Prizren, obnavljaju Dušanovo carstvo i kapelu na Lovćenu, nego vaš san o emisiji u kojoj će se govoriti o svim skarednostima „postdiktatorske Crne Gore“.

U kojoj nacistički propagandisti i hobi-pjesnici odlučuju o sudbini visokoškolskih ustanova. Za što ih je, naravno, preporučilo doživotno političko parazitiranje, spram kojeg su junaci korejskog filma Parazit, nagrađenog Oskarom, pregaoci ravni Aliji Sirotanoviću. Vaistinu su u diktaturi bili tlačeni i linčovani. Toliko da su bili čak i ministri unutrašnjih poslova u Vladi bivšeg režima. Ali, u zemlji čudesa i Goran Danilović može biti direktor institucije koja odlučuje o visokoškolskom obrazovanju, iako nije u stanju dobiti prelaznu ocjenu na pismenom zadatku. U zemlji čudesa nezakoniti Goran Danilović gostuje na režimskoj medijskoj platformi kojom rukovodi nezakoniti Boris Raonić. Tako pjeva sloboda. No, uši svakako stradaju, pojala sloboda ili pjesnik Danilović.