Za Antenu M piše: Predrag Prelević
Kao i sve ove isprazne priče o "legalitetu" i "legitimitetu" namijenjene su onima s koeficijentom inteligencije koji ne prelazi nivo sobne temperature. Cilj, je li tako – jeste (iako ne bi trebalo biti), opravdava sva sredstva, samo što bi bilo pristojno da se jasno, svojim riječima, bez suzdržavanja, kaže šta je tačno cilj. Preduzeće „Čistoća“ mora postojati, ma kako to v.d.- u izgledalo apsurdno, nikako ne može voditi do dna, niti bez nje ispuniti osnovna načela održivosti i razvoja, ekološke države. Organizacionu strukturu, plan rada, izradu raznih projekata od važnosti kako za Preduzeće tako i za lokalnu upravu niti je ima, niti je ikad imao. Priča o sistematizaciji osta samo kao priča, a postavljanje svojih ljudi na neke pozicije postaje svakodnevica.
Podaništvo, građanski kukavičluk je ono čemu su se nadali kako bi ublažili ono što se ublažiti ne može, a to je pokušaj urušavanja cijelog sistema.
Nevjerovatna je i činjenica da su na izbore dobili većinu i da ih je narod birao (PES) zbog ekonomskih tema, a danas pričaju o smanjenju plata i višku radnika.
Veoma izražena njihova (v.d.) percepcija koja nije ni vjerna kopija realnosti. Ali je veoma bitna realna slika o stanju i ekonomskom prosperitetu, jer je Čistoća javnom funkcijom vezana za budžet pa je podrška Lokalne uprave, tj. Glavnog Grada, veoma važna. Ali nema izgleda da se nešto sanira, pomogne u rješavanju problema, bolje reći prođe nam život u traženju krivaca, samo da bi sa sebe skinuo ikakvu odgovornost. Činjenica da je već sedam mjeseci na poziciju vršioca dužnosti izvršnog direktora poslovanje ga izgleda ne zanima, jer jedino što iznosi u javnosti su dokumenta bivšeg menadžmenta. O planovima razvoja i unapređenja ni riječi, ili makar neki projekt. Da se barem angažuje da smanji jaz u platama radnika i meadžmenta. Ali, spreman je da svaki haos okonča katastrofom. Ideja da kontroliše sve, biće realizovana kao stanje u kome se ne kontroliše ništa i uvijek promakne nešto važno. Jer to je način kojim pokušava da se ohodi prema radnicima, kao prinudna robijaška zabava. Nije ga briga za druge, ni druge nije briga za njega. Ako nismo do sada, vreme je da mislimo o svom opstanku, bez roka trajanja.
Najizraženiji rezultat procesa koji su trenutno odvija jesu naznake da je stečaj najbolje rešenje, stoga se nameće pitanje da li je PES odustao od svog programa (bolji standard kroz projekat Evropa sad 2). Valjda ne misle da su sami ( bez građana ), zaslužni za promjene.
Može li se očekivati puna saradnja po ovom pitanju? Naravno da ne. Sada je pitanje pod kojim će uslovima veliki broj radnika ostati bez posla i na koji način. Da li su ideje koje smo najviše puta čuli, od PES-a o najnižim platama od 1000 eura, kao stari, poznati uzroci, odavno proživljene nevolje. Dovoljno je samo da se osvrnemo oko sebe i zagledamo u društveni pejzaž, i stvarna slika je veoma zabrinjavajuća. Da skupimo hrabrosti i zapitamo šta je pred nama i kako dalje? Potraga za socijalnom sigurnošću postaje jedina alternativa. Iako uporno v.d. napominje nemogućnost poslovanja, a kao uzrok navodi finansije, možda treba objasniti kako poslovati, na koji način se upravlja resursima jer do sada nije pokazao neki vid sklonosti kao menadžer. Sama činjenica da priča o stečaju je neznanje na koji način poslovati jer niko ništa ne preduzima pa se pitam da li će budućnost biti neprijatna.
Veoma je opasno davati bilo kojim pojedincima moć upravljanja drugim ljudima i njihovim sudbinama, koji umjesto saradnje koriste strah od neizvjesnosti, možete ih dovesti u sumnju da li će opstati ( radnici ), a za takvo stanje niste dobili izbore niti je ovaj narod zato glasao za vas. Obećanja o povećanju plata polako ide u prošlost, jer nova raspodjela resursa ( moći ) ne obećava ništa bolje. Zbog svih izjava v.d.-a mogu reći - kod nas svako sumnjiči drugoga za glupost bez ikakvog razmišljanja, umjesto pokušaja rešavanja problema. Ne možete promijeniti prošlost, ali možete pronaći rješenje. Konstantnim pritiscima na službenike stvara se negativan poslovni ambijent u kojem je veoma teško raditi, jer samo efikasna komunikacija od suštinskog je značaja za dugoročni uspjeh bilo kog posla, upravo ono što v.d. ne posjeduje. Međutim dobrom organizacijom kako u samom preduzeću tako i na terenu, rezultiraće i boljem poslovanju. Međutim, možemo primijeniti da v.d. nema podršku Lokalne uprave pa zato i postoje ovakve posljedice. Rješenje problematičnog ugovora između „Čistoće“ i „Deponije“ je ono o čemu treba da vodi računa ( v.d. ) jer sva naglabanja oko ugovora su suvišna. Ugovor je sklopljen sa idejom da se još 2011. godine napravi nova sanitarna u Deponiji, ali kao i sve i to je završilo u etar, i osta ugovor po kom „Čistoća“ i dalje plaća. Zato pitam kome i što? Nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, mada sumnjam s obzirom na to da se veoma malo razumiju u načinu upravljanja. Međutim, preduzeća koja se suočavaju sa finansijskim nevoljama, moraju imati dobar menadžment, koji ima ideju jer bez ideje, plana, investiranja i razvoja krediti za razvoj postaju nedostupni.
Nažalost samo pitam, kako se sačuvati od agresije laži i intriga, fizičkog, verbalnog i emocionalnog terora?
Otkud ova diktatura prostakluka, nemorala, neznanja? Otkud ovoliko neukrotive mržnje, nasilja, straha, poltronstva, prevara?
Više nam nije poznata naša stvarnost. Ne znamo šta smo bili i šta postajemo.
Možda je sloboda, promjena vlasti sa istom ili sličnom namjerom za vječnost fotelja.
Odbrana od njih, to je dužnost prema sebi i prema svima, i to jednom nije moguće izbjeći.
Što je sljedeće: Ne znam šta je sve bilo, sa njima ili sa mnom, ali niko nam nije kriv, niti nam iko može pomoći. Protiv toga možda nema odbrane. Dakle, nije dovoljno nešto prepisati odnekud, potrebno je prilagoditi konkretnom slučaju i uskladiti druge propise s tim. A prije svega potrebno je razumjeti ono što se prepisuje.
Nema na kraju nikakve koristi ili benifita o svemu što najaviše kao oslobodioci ali kao i do sada, traje nered pa samim tim, da li im danas možemo vjerovati mislim da ne ili možda griješim, ko zna? Jer od vas kako mi se čini možemo zaključiti da je bolje reći "da nije vaš problem, niti je vaše da se time bavite". Je li sve to tako? Tako je, i nikako drugačije. Ne nikako se na ovakvo stanje nismo smeli privikavati, jer to nije normalan život. Ako smo se zapitali i rekli – "što je mnogo, mnogo je".
Ne bih bio iznenađen da nas pitaju:
Zašto živimo u državi u kojoj će neki majstor jednog dana doći, pogledati državu sa svih strana, početi da cvokće i pitati: “Ko vam je ovo uradio? Ovo ništa ne valja. To se ne radi tako! Taj koji ti je ovo radio pojma nema”-Ja radio!? Mora da si me pomiješao sa nekim. Jer kako stvari stoje, ništa ne prolazi, niti će proći.
Pokušaji sindikata da se pisanim putem obrati gradonačelnici ostade mrtvo slovo na papiru i uporno bez nikakvog odgovora, reakcije ili ma kog vida saradnje ili bolje reći samo ignorisanje. Pisanim putem se sindikat obratio i predsjednici Skupštine kao i sekretaru za finansije, po svemu sudeći uzalud jer se niko ne oglašava. Zar nije sindikat jedina karika između vlasti i radnika?
Takođe, postavlja se pitanje da li će vječiti kameleoni ipak opstati ili možemo reći “preletači”, skoro uvijek dobiju dio kolača, jer su uvijek spremni da budu poltroni svakoj vlasti. Pored svih promjena koje najaviše neophodnim, (v.d.), izabra ljude ( pomoćnike iz vremena bivše uprave ) bez ugleda, a željeli bi da nametnu svoj autoritet. Oni koji su odavno izgubili pravo na bilo kakav mandat i zakonski i moralni da u novoj upravi i dalje egzistirali, što je trenutno nesporno.
Ali se pitam da li će budućnost biti neprijatna. Zaista je politika lišena smisla, lišena ljudskosti jer nemoguće je i zamisliti političara koji istinski shvata i nedvosmisleno pokazuje da poštuje čast i dostojanstvo svakog birača da li se opšti interes ostvaruje, naravno NE.
I šta onda? Može li se popraviti nepopravljivo?.
Oni što su viđeli znaju. Oni koji nisu možda će viđeti da je to ono što znamo da jeste: posebna ustanova zatvorenog tipa u kojoj smo zatočeni.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR