Tri uskršnje poslanice

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Čitajući uskršnje poslanice patrijarha Porfirija i mitropolita SPC u Crnoj Gori Joanikija moglo bi se zaključiti da se nalazimo u Skupštini ili nekom sličnom sasvim profanom prostoru. Ni u naznakama ni traga od hrišćanstva, od dubokih duhovnih poruka, ni riječi o eshatologiji i metafizici. Pravo da vam kažem, ne očekujem ništa bolje ni od Borisa. Sve crkve na Balkanu djeluju kao političke partije. Dehristijanizacija Crkve kroz filetizam, kroz predstavljanje te Crkve kao čuvara nacionalnih interesa je proces koji je poodavno započeo i on nije karakterističan samo za pravoslavlje. Slična je situacija i u Hrvatskoj gdje, i pored doktrine katoličkog univerzalizma, imamo slučaj da su pojedini biskupi davali instrukcije kako da se glasa na nedavnim izborima a jedan je čak, kako tvrde zli jezici, i ustupio mjesto na oltaru lokalnom političaru!

E vidite sad - Crkva je po definiciji konzervativna institucija. Ona će uvijek pomalo (ili malo više) biti na strani desnih partija, iako bez imalo dvojbe u Hrvatskoj a i drugdje ima i jedan nemali broj ljevičara - vjernika. Sveštena lica, najzad, učestvuju na izborima i imaju pravo da kao građani komentarišu političke procese. Ali ne sa oltara! Tu blasfemiju (kad su u predvečerje rata u Hrvatskoj pojedini katolički biskupi umjesto da smiruju situaciju držali zapaljive govore) nije svojevremeno mogao da otćuti veliki Don Branko Sbutega pa su ga godinama optuživali da nije dovoljno ni Hrvat ni katolik, da ne podržava domovinski rat itd.

Znate, ako bismo se držali nikejsko - carigradskog Simvola Vjere mnoge stvari koje se trenutno dešavaju u Crkvi ne bi uopšte bile moguće. U Simbolu Vjere recimo ne spominje se đavo uopšte (a ni nacija,zamislite) i to je meni dosta čudno. Hrišćani, ako niste znali, vjeruju u đavola, i njemu su posvećene neke od najvatrenijih i najnadahnutijih besjeda pravoslavnih life coucha tipa Arsenije/Rafailo i slični. Zašto onda mudri crkveni oci, kad su formulisali doktrinu vjere, nisu dodali i riječi: "Vjerujem u kneza Tame, gospodara ovog svijeta, koji će biti poražen na kraju vremena?" Kad već napravih ovu digresiju moram reći da u Novom Zavjetu Satana zapravo ne igra bitnu ulogu. Postoji opšta ideja o nečistim duhovima, postoji i Hristovo kušanje u pustinji ali sa božjim dopuštenjem, kao kušanje Avrama ili Jova u Starom zavjetu. Satana je naprosto anđeo koji kuša ljude po zapovijedi Boga a ne nekakav anti- bog, Černobog, kako bi rekli Stari Sloveni. Ako pođemo još dalje i podsjetimo se izvornog Hristovog učenja ono je u biti vrlo jednostavno - ne molite se javno, ne razmećite se vjerom, ne zaklinjite se ničim, ne osuđujte druge i ne činite im ono što ne želite da se čini vama. Simple as that.

Takođe je jako zanimljivo kako su pojedini mediji prenijeli poslanicu mitropolita Joanikija. "Vijesti" su ,na primjer, istakle naslov: "Nadam se da će Crna Gora u dogledno vrijeme prevazići sve unutrašnje podjele". Ovo je nešto što bez imalo muke mogu zamisliti da izgovaraju Milatović i Bečić ali od jednog duhovnog lica ja ipak očekujem više od fraza koje ne znače ništa. Mitropolit je zaista rekao to ali je rekao i još ponešto, štaviše veći dio poslanice je posvećen "nepravdi prema Srbima" i očekivanom prijemu Kosova u Savjet Evrope uz uobičajene pseudoteološke munje i gromove o "grdnom sudilištu" i ostalim zlima koja od Big Banga nasrću na pravedne Srbe samo zato što su Srbi.

Kad smo već kod Njegoševih stihova koji su po ne znam koji put zloupotrebljeni u svrhu nacionalne homogenizacije "vascijelog srpstva" - imamo,najzad, i treću uskršnju poslanicu koja dolazi od "estradne umetnice" Jelene Karleuše. Ona je, znate već, rekla neke ne baš lijepe stvari o Crnogorcima pa je hotel "Podgorica" otkazao njen koncert. Jeca se dabome naljutila, sasula nam u lice sve što je godinama htjela da kaže ali se ustručavala i usput nam održala kratak kurs o njegošologiji i našim đedovima. I što da ne, pitam ja vas? Ako sveštenici mogu biti političari, i Karleuša može biti ekspert za Njegoša. Sve je ovo dosta nadrealno i čovjek bi za trenutak mogao pomisliti da se obreo u emisiji Buksovaca ili u nekoj epizodi Alana Forda a ne u mnogopoštovnoj realnosti. Jednostavno; ako je i od stvarnosti - previše je.

Uskrs (ili Vaskrs) koji sjutra slavimo je, podsjetimo,najveći hrišćanski praznik. "Ako Hristos ne vaskrse, uzalud je vjera vaša".(1Kor 15: 17) Koliko god je teško ili nemoguće vjerovati da je neki čovjek, bez obzira koliki duhovni gigant bio, ustao iz mrtvih, na tome počiva hrišćanska vjera. Credo, quia absurdum! Zato je Sioran i rekao: "Kad bih mogao povjerovati u Boga, mojoj ekstazi ne bi bilo kraja - šetao bih se go po ulicama". Doduše, ja to vaskrsenje shvatam više kao metaforu. Neko ko je dostigao razinu svijesti kao Buda ili Isus ne može umrijeti, on više nije pod vlašću vremena i samsare.

Da li se, s obzirom na sve navedeno, može izvući zaključak da pojedina crkvena lica ne vjeruju u temeljne istine svoje vjere i da li je nacija njihov novi idol o tome prosudite sami. Meni se čini da bi Joanikije briljirao u skupštinskim klupama a da bi Andrija Mandić bio bolji mitropolit. Jeleni Karleuši preporučujem da, osim "Gorskog venca" prouči još ponešto o crnogorskoj istoriji jer Crnogorci nisu laki za shvatiti ni samima sebi a kamoli nekom sa strane, koliko god inače načitan bio, jelte.
Hristos vaskrse, poštovani čitaoci!

A na vaskrsenje Crne Gore i "prevazilaženje unutrašnjih podjela" moraćemo, po svoj prilici, još dugo čekati. Samo da nas drugi Hristov dolazak ne preduhitri u tome!