Moderna Rusija nije pobjednica Hitlera i nacizma i nije osloboditeljka Evrope, već okrutni agresor

Piše Oleksandr Levčenko

Ukrajina ove godine prvi put obilježava 8. maj kao Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu 1939.-1945. Dan sjećanja i pobjede je podsjetnik da je Drugi svjetski rat počeo kao rezultat dogovora dva totalitarna režima: nacističkog u Berlinu i komunističkog u Moskvi, kao i tihog oklijevanja najmoćnijih država svijeta oduprijeti se agresoru.

U godinama 1939. – 1945. oba su totalitarna sistema na tlu Ukrajine počinila brojne zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločine genocida, zbog čega su Ukrajinci, Židovi, Krimski Tatari i drugi narodi koji su živjeli na području današnje Ukrajine pretrpjele ogromne gubitke. Ukrajinci na strani antihitlerovske koalicije dali su značajan doprinos pobjedi nad nacizmom.

Tada je poginulo 10 miliona Ukrajinaca od 20 miliona sovjetskih ljudi. Ukrajina je pretrpjela demografski gubitak od 14,3 miliona ljudi od 27 miliona građana SSSR-a. Ukrajinci su pretrpjeli najveće gubitke u ljudstvu u poređenju s drugim evropskim nacijama i sovjetskim narodima, uključujući i Ruse. Ekonomski gubici Ukrajine iznosili su gotovo 50% ekonomskih gubitaka SSSR-a.
Drugi svjetski rat postao je moguć zahvaljujući zavjeri nehumanih režima – nacističkog i sovjetskog.

Nasljednica potonjeg trenutno je Ruska Federacija koja želi iskoristiti pobjedu nad nacizmom kako bi manipulisala svojim građanima i međunarodnom zajednicom. U Ruskoj Federaciji obilježavanje pobjede nad nacizmom postupno se pretvorilo u kult čija je svrha promovisanje rata, uzdizanje nad drugim narodima, prisvajanje statusa "glavnog pobjednika", opravdavanje agresivne ideološke mobilizacije građana, kao i podsticanje neodgovornog i neutemeljenog revanšizma. Danas su ruske vlasti potpuno uništile sistem međunarodnih odnosa uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata.

Moskva je oružanom agresijom na Ukrajinu pokrenula prvi kontinentalni rat u Evropi u 21. vijeku, potkopavajući sistem kolektivne globalne sigurnosti. Na taj način Putinova Rusija nalikuje Hitlerovoj Njemačkoj uoči globalnog sukoba. Uostalom, slabost, strah i neodlučnost međunarodne zajednice uoči Drugog svjetskog rata podstakli su agresore na sve veće zločine.
Praznik Dana pobjede u Sovjetskom Savezu bio je 9. maj.

Moskva načelno nije htjela slaviti pobjedu nad nacizmom s cijelim svijetom na jedan dan – 8. maj, kada je potpisan Akt o kapitulaciji Vermahta i Hitlerove Njemačke. Na taj dan 1945. godine nisu se održavali posebni svečani događaji. Prema Staljinovoj naredbi, Parada pobjede održana je u Moskvi tek 24. juna. Sljedećih godina na Crvenom trgu nije bilo ni prazničnih slavlja ni mimohoda veterana. Godine 1947. status ovog dana potpuno je promijenjen.

Dan pobjede postao je radni dan. Iste 1947. godine sovjetske vlasti odlučile su ukinuti sve isplate i beneficije veteranima koji su primili državne nagrade. Staljinistički režim bojao se vojnih veterana koji su tokom vojnog pohoda na Evropu uvidjeli da sve druge zemlje žive puno prosperitetnije nego u SSSR-u. Osim toga, kada su se veterani okupljali na Dan pobjede, često su pili više nego što je potrebno i govorili stvari koje vlasti u Kremlju nisu željele čuti.

I ovo: rat je dobiven na račun golemih i nepotrebnih žrtava među osobljem Sovjetske armije i civilnim stanovništvom, ako maršal Žukov i Staljin nisu bili izvanredni komandanti, već koljači koji su milione ljudi bacili u sigurnu smrt. Osim toga, u zemlji je bio značajan broj vojnih invalida, bilo ih je na milione. Proklinjali su svoje zapovjednike zbog njihove gluposti u vođenju ofenzivnih operacija, a službenici Državne sigurnosti nisu ih mogli smiriti zbog ogromnog broja nezadovoljnika.

Dakle, od 1948. do 1965. 9. maj u SSSR-u nije bio slobodan dan, sve dok većina vojnih invalida nije fizički umrla. Dan pobjede ponovo je postao praznik 1965. godine. Ujedno je održana i jubilarna Parada pobjede povodom 20. obilježavanja postojanja. Bila je to druga parada nakon završetka rata. Treća je održana 1985., a četvrta 1990. godine. Parada pobjede postala je godišnji događaj u Ruskoj Federaciji od 1995. godine.

Drugi svjetski rat postao je najkrvaviji i najbrutalniji u ljudskoj istoriji - poginulo je od 50 do 85 miliona ljudi. Drugi svjetski rat okončan je diplomatskim naporima, ali su ga završili hrabri vojnici i oružje. Danas, kada je Rusija napala Ukrajinu bez objave rata i provodi nečasnu, nezakonitu agresiju koju je osudila međunarodna zajednica, Ukrajinci imaju pravo ne samo na nacionalni oružani otpor, već i na podršku cijelog svijeta.

Ukrajinci s oružjem u rukama brane Evropu i daju priliku za stvaranje novog, pravednijeg svjetskog sigurnosnog sistema, za izgradnju trajnijeg mira. Ali uslov za to je pobjeda nad Rusijom, obnova teritorijalne cjelovitosti Ukrajine i nemogućnost buduće agresije Moskve na bilo koga na planetu. Nakon pobjede Ukrajine u ratu s Rusijom, ukrajinski će narod dobiti novi državni praznik pobjede nad rusizmom – modernim ruskim fašizmom.

Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom ne simbolizuje trijumf pobjednika nad pobijeđenima, već upozorenje – diktatori svoje imperijalne ambicije uvijek nastoje zadovoljiti oružanim sredstvima, ultimatumima, agresijom, aneksijom. Najvažniji rezultat rata ne bi smeo biti kult pobjede, nego sposobnost da cijenimo mir, kategorički i beskompromisno ga branimo svim razumnim sredstvima. Danas, kao i u godinama Drugog svjetskog rata, Ukrajina je u ratu s agresorom. Međutim, sada je to Putinova Rusija. Danas Ruska Federacija, koja je apsorbovala svu zločinačku praksu nacizma i komunizma, zadire u teritorijalnu cjelovitost Ukrajine i uništila je mir u Europi.

Sjećajući se 8. maja Drugog svjetskog rata, međunarodna zajednica treba shvatiti i zapamtiti: moderna Rusija nije pobjednica Hitlera i nacizma, nije osloboditeljka Evrope, već okrutni agresor koji ne poštuje međunarodno pravo, nastoji nasilno revidira granice i ide prema najnovijem totalitarizmu.