Farbanje Vaskršnjih jaja i lakirovka Savjeta RTCG

Za Antenu M piše: Petar Pesterović

Predvaskršnja sedmica koju naročito slave smjerni, ponizni, postu i  tradiciji okrenuti rabi, u Skupštini Crne Gore počela je raspravom i glasanjem o dvojici kandidata za Savjet RTCG koji je, sada već, u hroničnom stanju krivične istrage i raspada. 

Poseban doprinos raspravi dao je šef poslaničkog kluba partije koja pouzdano zna kako razmišlja njen jednonacionalni glasač. A kako razmišljaju glave Andrije i Slavena objašnjeno nam je rečenicom: "Mnogo je važnije za građane Crne Gore kako funkcioniše Javni servis, nego hoće li neko iz opozicije nekim formalnostima biti zadovoljan ili nezadovoljan". I dodao da se Savjet RTCG mora ojačati i da članovi Skupštine treba da pomognu "u tom pravcu", ističući da bi aktuelni direktor Boris Raonić trebalo da ostane na čelu RTCG.

Skupina mala ali štetna

Dakle, ne bira se Naod, a ni profesor Drekalović - filozof I matematičar, da bi mislio svojom glavom, shodno znanju, svijesti i savjesti, uz poštovanje Zakona, već da bi sad već trostruko nelegalni Raonić, čovjek sa najvećim brojem nerealizovanih presuda crnogorskih sudova, ostao direktor! Dovijeka?

Na polzu glasača Andrijinih i Slavenovih. I doktora Drljevića. I rektora Božovića. I urednika Felixa Savona. Koji već drugi put pažljivo selektiraju kandidata za Savjet koji ponajbolje može da trguje, buši, gradi, emituje reportaže o sojskim plemenima po narudžbi poslanika... da snima dvije godine Drljevićev autobiografski projekat o Vraneškoj dolini sa scenariom kojega se ne bi zastidio ni Vasilije Krestić, najmračniji kadrovik SANU.

Zakon  i svet taxi udruženja

Interesantno je kako je šef poslaničkog kluba Nove srpske demokratije, koja je evropski obol šćela da dobije kopiranjem imena Nove grčke demokratije, došao do otvorene pozicije: nije važan zakon, važan je Raonić!? I koliko ćemo mi dati prava opoziciji u Javnom servisu za koji smo se borili!

Malo stariji zacijelo pamte da je Slaven nekad dobro trgovao namještajem i kolima. I da njegova firma nije bila nimalo ugrožena jednoumljem ili jednopartizmom. Dapače, državne institucije bile su joj glavni klijenti. Potom je razvio taksi biznis prodajom kola partijskoj taksi službi. Koju je, na kraju, takođe prodao - đe treba i za koliko treba. Valjda je proradila savjest i sjećanje na avgusta 1988. kad su taksi udruženja besplatno vozala pridošlo mitingaško srpstvo po tadašnjem Titogradu.

A onda je Slaven  riješio da uz pomoć istomišernika, sa dijelom novaca od taksija, vozi "reli" srpskog sveta... sa Srpskom kućom, sa udjelima od 3,33%... kako rektor, tako Emilo, tako Gojko... No kako su oni već dokazano neozbiljna skupina, za popularnost Crkve i ustoličenja bio je potreban Javni servis. Zato je u aprilu 2021. počela selekcija kandidata, tokom koje je Milun Zogović pitao kandidate šta misle o dokumentarnom filmu "Svjedok božje ljubavi".

Doktor sa krstom i plagiranim doktoratom, fudbalski sudija Drljević, piskaralo paškvila u listu Dan, pokazao je najveću istrajnost u osuđivanju tog filma i obećao da će problematizovati to pitanje od sada pa zanavijek, širom Vaseljene... Osim u Sremskim Karlovcima đe je za to zadužena sestra Nensi. Godinama ugrožavana od DPS službenim putevima do Brisela, odakle je izvještavala o evropskim stremljenjima prethodnog establišmenta.

Prvo gledanje poslanice Nedović – otkrovenje Pipuna

Da Slaven ne bude jedini u slavljenju nelegalnosti Raonića, potrudila se vehementna poslanica Jelena Nedović. Inače, omiljena poslanica omiljenog Raonićevog analitičara  P. Zečevića. Istrazivača koji je, šuška se po brijačnicama, na tragu dugova koje Država mora da isplati DK. O tome Zečević uvijek rado priča. Naravno, iz pozicije nezavisnog analitičara.

Nedovićka povika da je Raonić najbolji jer ona RTCG nije ni gledala dok (joj) Boris nije otvorio vidike i drugog dana mandata u Jutarnjem programu dao šansu Milanu Kneževiću. Tu je za našu alternativi naklonjenu poslanicu počeo broadcasting u Crnoj Gori, demokratija i slobodna riječ. Što je ona gledala I odakle se informisala dok se borila sa vjetrenjačama u skoro deset godina dugoj radnoj karijeri u MUP CG, UPRAVI za kadrove i, konačno, kao pomoćnica Ombudsmana, vile znaju?

Na kraju Naod i Drekalović su ipak  izabrani.  

Poslanici DPS davno nijesu izgledali tako superiorni, kao tokom rasprave o Javnom servisu, sebet dvojice pretendenata na članstvo u Savjetu RTCG.  Nikad nije kasno. 

Nosilac Trinaestojulske nagrade, koja je po svoj prilici bila dio mozaika ove SAVJET RTCG lakirovke, možda će svom opusu povodom RTCG jubileja dodati I portret nelegalnog direktora. U stilu stamenog, gordog, plemenitog gorštaka. Pa da to Vešovic objavi na portalu kao karikaturu. Bilo bi, odista, klikabilno.

A da Vladimir Drekalović, izaslanik rektora u RTCG, pokrene svoje ekspertsko znalačke kapacitete koje je još davno zamijetila četvorucica Bratić. Pa da napiše jedno pismo Etičkom odboru Univerziteta o svim nesuvislostima Drljevićevog prepisanog doktorata.

I da svi zapjevamo, veseli se RTCG rode. Oktroisani Milan TVCG Knezević to bi, zasigurno, pozdravio.