Neće PES dat'

Za Antenu M piše: Zoran Majski

Sve više smo svjedoci da se IBAR kampanja pretvara u politički neutaživo i neumjesno bildovanje prečestih nesuvislosti – političkih, ekonomskih i diplomatsko-spoljnopolitičkih egzibicija Milojka Spajića, koje se pokušavaju predstaviti kao vizionarstvo, ali i kao potajna šansa za otklon od politike velikosrpstva prevrtljivog i nestabilnog crnogorskog premijera, kojemu treba oprostiti sve, jer je u pitanju naša evropska perspektiva. Malo li je?

Sada već karikaturalno pretjerivanje MANIVALom i IBARom nedavno je, na jednoj od televizija, izmamilo osmjeh i Oani Kristini Popi, koji je lako razumjeti: Jeste važno, ali dosta, brate... Prethodio je famozni hedžing koji, ako ga nijesmo shvatili kao zaduženje, već kao branu od dodatnih troškova, onda neće biti problem i da ukidanje Fonda PIO doživimo kao demokratsko-ekonomsku evoluciju, gdje ćemo sami birati što ćemo sa našim novcem kad zanemoćamo, a ne da nam egzistencijalnu sigurnost garantuje neka institucija. To što smo isto uradili sa Fondom za zdravstveno osiguranje Crne Gore, pa su nam bolnice u haosu, gdje se u nedogled čeka na pregled i operacije, ne treba da nas opterećuje, jer, za boga miloga, imamo privatne klinike.

Nijesmo mali, pa kao i sa penzijama, možemo i ovdje da iskažemo normalnu potrebu da sami odlučujemo gdje da se liječimo, uz jednu zanemarljivu stavku – ako za to imamo novca. Za to vrijeme po modelu spojenih sudova, ili još tačnije: pretačući iz šupljega u prazno, Milojko Spajić realizuje vizonarske Evrope sad, dinamikom koju, ako je vjerovati Zdravku Krivokapiću – a nije, u našem miljeu nema glave koja može ispratiti. MMF je naravno, blago rečeno, skeptičan i ove špekulacije državnim finansijama vidi kao ozbiljan teret za njihovu ekonomsku održivost. Eto, ni oni, izgleda, ne mogu sagledati opsjenarstvo ovog našeg čudotvorca i nepokolebljivog finansijskog žonglera.

Sva je prilika da smo državu zamijenili cirkuskom šatrom.

U tu kampanju promocije improvizacija ambicioznog Premijera su se upustili mnogi – od medijskih do političkih aktera, koji u konfuznom vremenu iščekivanja američkih izbora, aproksimativnim procjenama o Vučićevoj međunarodnoj poziciji, nedjeljno mijenjaju modalitete podrške, manje ili više uočljivoj lojalnosti avgustovske većine, svemoćnom srpskom hazjajinu.

U tom kontekstu brutalno otrežnjujuće je ponovo djelovao Premijerski sat, gdje smo, ko je za to imao dovoljno strpljenja i nerava, mogli konačno zaključiti da su sve teme na kojima se potvrđuje naša etičnost, ljudskost, kao i pripadnost civilizacijskim tekovinama, samo teg o vratu političarima, jer kada su nesigurni ili kada shvate da je vrag odnio šalu, pristupe otvorenim objašnjenjima svojih postupaka biračkom tijelu, nesvjesni da jasnim stavovima otkrivaju svoju manipulativnost i najniže porive, dok sami sebi kače političku omču o vrat.

Spajić je ponovo izložen novim aferaškim podacima sada već tradicionalno razularenog Dritana Abazovića, koje „dosada dosadna“ saopštava da bi svakome bilo jasno da je Premijer, pod novim pritiskom iz komšiluka, ponudio amandmansko razblaživanje Rezolucije o Srebrenici. Za to vrijeme svetački stišani Mandić objašnjava kako je ipak moguće ostati u političkom aranžmanu sa Spaićem i, makar za sada, ne dovodi u pitanje da će, uprkos glasnju za Rezoluciju o Srebrenici, ući u rekonstruisanu Vladu Milojka Spaića. E, tu kreće razjašnjenje, ili bolje, pravdanje, koje je u žaru parlamentarnog nadgornjavanja, možda „prošlo ispod radara“, a tiče se već ranije pokrenutog pitanja izmjene Zakona o crnogorskom državljanstvu i uvođenje dvojnog državljanstva, što bi otvorilo mogućnost da crnogorska manjina u Srbiji, koja je zastrašivanjem svedena na manje od trideset hiljada onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci, dobije biračko pravo u Crnoj Gori, što bi u državno-pravnom smislu predstavljalo njeno samoubistvo, jer bi ovakvim izbornim inžinjeringom Srbija dobijala sve sledeće izbore u Crnoj Gori, ali i bila u mogućnosti da prilagodi naš Ustav svojim interesima.

Na provokativne primjedbe opozicije da je nedosljedan jer šuruje sa PESom, dok se priprema glasanje za Rezoluciju o Srebrenici, Mandić sasvim otvoreno kaže da ni njegova koalicija, a ni njihovi birači nijesu naivni. Znaju oni – veli Rajo – da ćemo pokrenuti pitanje dvojnog državljanstva...

Znaju, naravno... A znamo i mi da je Srbiji preče da Crnu Goru svede na ljušturu ispražnjenu od Crnogorstva. Da ponovim: crnogorstvo i postojanje crnogorske nacije je osnovni preduslov za opravdanost postojanja države Crne Gore. Genocid u Srebrenici, kojim se besprizorno manipuliše, svakako je sa aspekta međunarodne pozicije za Srbiju izgubljena bitka i oni to znaju. Lukavi i iskusni Mandić to takođe zna, pa ponovo nudi savim jasnu alternativu za još jedan poraz promašene velikosrpske politike, znajući da će Srbija samo pro forme zamjeriti, jer Vučiću i družini koja priželjkuje Crnu Goru kao skup nacionalnih cjelina, na putu ka disoluciji ili prisajedinjenju Srbiji, sasvim je prihvatljiva ovakva destruktivna antidržavna politika koja ruši Crnu Goru.

Zato Mandić, ispod glasa, kao nekad Vučić, da bi se opravdao pred međunarodnim partnerima, koje ipak treba kontinuirano ubjeđivati da nije četnik i GRU operativac, uvodi u ovu zlu igru i Bošnjake, saopštavajući da je reviziju zakonske regulative oko dvojnog državljanstva i pasoša obećao i njihovoj dijaspori u Turskoj, brinući o bošnjačkim interesima, jer nema sumnje da im predsjednik Mandić iskreno čuva mjesto u Crnoj Gori, ako ih tamo, gdje su njihovi preci, a možda i neki od njih sadašnjih, pobjegli od njemu sličnih, počnu muštrat. Eto vidite da Rajo nije samo srpska majka...

Za to vrijeme traje tužilački progon političkih neistomišljenika – nacionalnih Crnogoraca, kojima se pune zatvori, o čemu smo nedavno pisali.

Je li moguće da niko od političara, biznismena i inih ličnosti srpske provinijencije nije postao spuški abonent... Jeste Di Kej, sigurno će poentirati neko iz mase, apstrahujući da je njegov pritvor samo alat u sasvim jasnoj namjeri da se razobliči navodna kriminalna finansijska konstrukcija predhodne vlasti. Samo naivni ne shvataju da je to još jedan udar na Crnu Goru koja se želi predstaviti kao lukrativno uslovljena tvorevina, koja će trajati, koliko traje interes njenih tvoraca, ogrezlih u kriminalu, čemu je Di Kej, navodno,ključni i aktivan svjedok.

Za to vrijeme će zbunjeni Crnogorci svoje mjesto naći u Uri, ali mnogo lakše kod PESa, na čelu sa Milojkom Spaićem, koji se, kobajagi, konfrontira sa Vučićem i planira da kada Mandić sa pozicije moćnog predsjednika Skupštine Crne Gore progura dvojno državljanstvo, „amandmanski djeluje“ tako što će izbaciti mogućnost da se ovom promjenom Zakona ostvaruje i biračko pravo u Crnoj Gori.

Bješe li to ono „neće URA dat“?! Neće, dok mu iz susjedstva ili ko zna otkud, ne zamašu kakvim novim do kvonima i prisjete ga ko je, odakle je i na kojim je vjetrovima stigao do pozicije Predsjednika Vlade Crne Gore. To što pokušava da miri Crnu Goru ekonomskim marifetlucima, samo je još jedan pokušaj da se – urbi et orbi – dokaže da je sva tenzija o nacionalnim raskolima i Crnogorstvu samo priča o novcu, koja će nestati kada se ustanovi standard kao jedino mjerilo.  

No, i pored toga besprizornog ataka na sve crnogorske vrijednosti, nemamo aktivan i uvjerljiv odgovor građanskog otpora i sve je više prisutno neobjašnjivo „tihovanje“. U najboljoj namjeri pokušavam da zažmurim na to kako je stvorena atmosfera po principu: Nemoj ko da je zucnuo jer ćemo time ugroziti više intrese Crne Gore – evropski put, podržati Jakova, ispasti glupi jer ne shvatamo ili smo nedovoljno informisani da DPS sa klupe čeka samo Milojkov mig da uskoči u igru, kada on odluči da otkači Mandićeve i demokrate koji se „pobiše“ međusobno.

A brzo će, samo još da oslabi Vučić, kojega je Zapad pustio niz vodu, a on, dok prislužuje Rusiji i Kini, nalaže i prituljuje region neće li ga još držati kao garant mira i stabilnosti. Za to vrijeme će Milojko obezbijediti poziciju da se neđe smjestimo kad se ozvaniči ko je novi predsjednik SAD, da se ne guraju sa nama kao onomad sa Duškom Markovićem. E, kada to bude Milojko se neće bojati da će Srbija da ga urniše zbog nelojalnosti, nego će se autovati i evo sreće za sve Crnogorce. Onda ćemo svi ukrstiti ruke, zaigrati Kozaračko kolo i zapjevati Oj đevojko drugarice... pomireni i srećni krenuti u obnovu, na krilima vizionarske politike „mladog, lijepog i pametnog“, koji će nam pokazati svijet i otvoriti nove vidike – za sve nas i svu našu djecu... Onda sam dobio stanovite stomačne tegobe i odlučio da za neko vrijeme ne pratim određene medije i ne čitam izvjesne kolumniste, dok se ne dozovu ili dok se ne javi neka aktuelnost koja će im otvoriti nove teme i vratiti ih gdje pripadaju.