Ubistvo s predumišljajem

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović 

“Ubistvo s predumišljajem je zločin koji uzrokuje smrt drugog ljudskog bića poslije racionalnog razmišljanja i planiranja samog čina ubistva.” Značenju ovakvog zločina ovih dana svjedočimo u Crnoj Gori. Žrtva ovakvog zločina je Milivoje Katnić. Od početka teatra u kojem se Katnić hapsi, a zatim odvodi u tamnicu, jasno je da je riječ o ubistvu s predumišljajem. Svi su pred sudovima u Crnoj Gori jednaki, samo su neki jednakiji od drugih. Ne morate biti Orvel da bi vam se ukazala ova neporeciva istina. Od avgusta 2020. Milivoje Katnić je na spisku za odstrijel. Koliko je dug spisak i ko je sve na njemu možemo samo pretpostaviti. No, oni koji danas ravnodušno gledaju čovjeka koji umire u spuškom kazamatu, ili oni koji likuju nad njegovom patnjom, mogli bi biti sljedeći, zar ne? Vučićeva posilna kamarila u Crnoj Gori, pravosudna, politička i paramedijska, iživljava se nad čovjekom koji je godinama prije „avgustovske slobode” stao na put razaranju Crne Gore.

Stao na put planiranom rusko-srpskom terorističkom činu. I to mu aktuelni režim ne može oprostiti. Uprkos svojim nadasve hrišćanskim svjetonazorima i ustima punim Boga. U njihovoj interpretaciji Svetog pisma i Treće Mojsijeve knjige (knjiga levitska) ne piše „Ljubi bližnjeg svog”, već: „Ubij bližnjeg svog“. Ali, od onih koji slave masovne ubice, a neke od njih i kanonizuju, pretvarajući ih u svetitelje i freske na zidovima tzv. hramova, zar je moguće očekivati život u saglasju s Gospodom? Ionako, njihov Bog je već odavno Rastko Nemanjić, a Isus se katkad pojavi kao Ted Levin, možda i najslavniji epizodni glumac Holivuda.

Ipak, znamo sve o onima koji su 2020. Crnu Goru pretvorili u laboratorij za velikosrpske opite Aleksandra Vučića. Pitanje je znamo li sve o onima kojima režim diktira imena koja valja izbrisati, a prije toga javno linčovati? O svim tužiocima, sudijama i ostalim slugama u togama, znamo li? Jer upravo oni izvršavaju zločin čiji su nalogodavci političari režima. Oni su egzekutori, i baš oni će jednog dana odgovarati za, nažalost, sve izvjesniju smrt Milivoja Katnića! Za ubistvo s predumišljajem.

Oni, koji bi trebali služiti pravdi služe slugama Aleksandra Vučića. Slugin sluga. Zar ne mogu bolje od toga? Pritom zaboravljajući na činjenicu da ništa ne traje vječno, pa ni okupacija Crne Gore. I da će kad-tad morati objasniti zbog čega pletu omču oko vrata Milivoja Katnića. Dok Milivoje Katnić odbija i hranu i vodu, znajući da je to jedini način da svijetu otvori oči i ukaže na staljinizam režima, i znajući da između poniženja i smrti bira smrt, ministar pravde Milović snishodljivo u svom kabinetu prima britanske advokate taze izručenog Duška Kneževića. Predočavajući im komoditet zatvorske sobe tajkuna koji je godinama bio u bjekstvu.

Uvjeravajući ih da je njegova soba skoro pa hotelska, s tri, ili četiri zvjezdice. I da su svi posvećeni ugodnosti i udobnosti njegovog boravka u ZIKS-u! I kao da nije dovoljno što ministar pravde jedne zemlje ponizno raportira advokatima izručenog tajkuna, ministar nam saopštava da je sve što se dešava, i da je sve što će se desiti s Milivojem Katnićem, isključivo Katnićeva odgovornost! Na to se nadovezuju upravitelji spuškog gulaga, empatično nam govoreći da je što se tiče „slučaja Katnić“ vozilo u pripravnosti. Kakvo vozilo, gospodo? Pogrebno? Jer, kad se dogodi ubistvo, tijelo se mora ukloniti. Ne, ministre Miloviću, sve što se događa i sve što će se dogoditi Vaša je odgovornost. I Vaša i svih onih lešinara iz medijske kaljuge koji žedni krvi iščekuju smrt Milivoja Katnića.

I svih tužilaca, i svih sudija, koji učestvuju u zločinu. I nema tog režimskog i nerežimskog tabloida koji može oprati vaše ruke. Jer, nijeste Rimljani, niti je Katnić sin Božji. Ali jeste čovjek koji će radije dostojanstveno umrijeti, nego kleknuti pred vama. I nije sam. I nije jedini. Ne zaboravite. 

(Zabranjeno je prenošenje teksta bez dozvole autora)